Vođenje u krizi

Mnogi menadžeri u vremenu krize donose pomalo panične odluke.

Koliko je sama kriza kriva za neuspješno poslovanje mnogih tvrtki, toliko su zaslužni i menadžeri koji u kaotičnim okolnostima teško donose mudre poslovne odluke. Naravno, kada tržište trpi promjene i sve se mijenja velikom brzinom, od svih nas se očekuje velika fleksibilnost i spremnost na učenje. Učenje nam je potrebno da bismo prihvatili novonastale okolnosti i krenuli dalje. Analiza prošlih događanja naravno pomaže u sagledavanju situacije u kojoj smo se našli, no traženje krivca u prošlosti znači da smo zaboravili planirati za budućnost.

Uspješni voditelji i menadžeri znaju da moraju biti učinkovitiji, a kako bi mogli zaposlenike motivirati da poboljšaju svoje rezultate, prvo moraju to sami učiniti. Osim što zaposlenici slušaju što govorimo, oni prije svega vide što nadređeni radi. Dakle, za uspješno pokretanje pozitivnih promjena u organizaciji važno je krenuti od svojih navika i svog ponašanja. Onda se treba pokrenuti. Ljudi cijene pozitivne uzore. Osoba koja je uzor mora biti spremna sama učiniti ono što misli da bi drugi trebali činiti. To možda u današnje vrijeme zvuči previše bajkovito, no to je jedini način da gradite pozitivan imidž kroz duže vremensko razdoblje. Uspješni menadžeri znaju koliko su važne povratne informacije pa ih tako očekuju s tržišta, od kupaca, dobavljača, distributera, poslovnih partnera, ali i od zaposlenika. Isto tako, uvijek je važno pohvaliti suradnike prema zaslugama na način da se hvali pred svima, a kritizira u četiri oka... Mnogi zaborave za ovo pravilo pa nije loše opet ga spomenuti.
Na tržištu uvijek dođe do povremenih komplikacija i zastoja. To treba očekivati. Međutim, uspješni menadžeri znaju kolika je snaga dosljednosti i upornosti u kvalitetnom obavljanju zadataka. Iz tog razloga, mnogi prosječni ljudi ostvare svoje ciljeve jer idu naprijed i trude se, dok mnogi genijalci ostanu stajati u mjestu ljuteći se na one koji uspijevaju s manje znanja i vještina.

U ovim vremenima zaboravljamo koliko je važno proslaviti male pobjede, male uspjehe i male pomake. Mnogi čekaju da nešto odrade kako bi se mogli veseliti. Poznato je da se sreća nalazi na putu, a rezultat je samo posljedica tog putovanja. Imati viziju znači razumjeti inspirativne riječi I. Magnija: "Ako govorite iz glave, obraćate se glavama. Ako govorite iz srca, doći ćete do njihovih srca. Ako govorite na temelju svog života, dotaknut ćete tuđe živote!"

Postizanje ciljeva

Pripremam radionicu Postavljanje ciljeva i razmišljam koliko sam prije znala definirati svoje ciljeve i što me je vodilo prema ostvarenju. Prije nešto više od 10 godina ciljeve sam postavljala iz čiste frustracije i očaja. Nisam bila inspirirana, samo sam znala da nešto moram promijeniti. Ako nisam bila zadovoljna sa stanjem, odluka o novom smjeru padala je samo kad više nisam mogla izdržati. Naravno, to je bilo u slučaju potrebe za nekim većim promjenama.
Danas sam nešto pametnija, no ne umišljam si da sam i prepametna :) Tu funkciju ću ostaviti drugima :) Ipak, ovo iskustvo koje imam mi govori da je nove ciljeve i smjerove puno pametnije kreirati kad ste potaknuti nečim lijepim, kad ste inspirirani nekom pozitivnom pričom ili jednostavno tako optimistični da se vrata sama otvaraju i vi gledate naprijed. To danas zovem pravim ciljevima i to je put kojim više volim ići...

Don Miguel Ruiz kaže da su Tolteci prije nekoliko tisuća godina osmislili 3 umjetnička majstorstva: majstorstvo svjesnosti, majstorstvo preobrazbe i majstorstvo ljubavi, namjere ili vjere. Ta majstorstva su zapravo jedna cjelina koja nas oslobađaju frustracije i vraćaju našoj istinskoj prirodi - sreći, slobodi i ljubavi.

Ako je temelj naših odluka i smjerova upravo ovo navedeno, sigurna sam da su to ciljevi u koje vrijedi gledati i kojima se treba svjesno približavati. Taj put je dio zabave i učenja, stoga je vrijedno učiniti prvi korak. Sretno!

Ukoliko ste zainteresirani za sudjelovanje na radionici Postavljanje i ostvarivanje ciljeva, ljubazno molim da se javite na elvira@filaks.hr
Više informacija o nadolazećim radionicama možete potražiti na ovom linku.

Umjetnost života

Don Miguel Ruiz i Don Jose Ruiz kažu da su svi ljudi umjetnici. Po njima, svaki simbol i svaka riječ djelić su umjetnosti. Naše je najveće umjetničko djelo korištenje jezika za stvaranje čitave virtualne stvarnosti smještene u našem umu. Virtualna stvarnost koju stvaramo može biti jasan odraz istine, a može biti i potpuno iskrivljena. No, uvijek je umjetnost. Naša tvorevina može biti naš osobni raj, a može biti i naš osobni pakao. Bez obzira na sve, to je umjetnost. No, nema toga što ne možemo učiniti ako smo svjesni što je istina, a što virtualna stvarnost. Istina nam omogućuje da ovladamo sobom, vodi nas do vrlo jednostavnog života, a naše iskrivljavanje istine često nas vodi do nepotrebnih sukoba i patnje. Tu je najvažnija svjesnost.

I tako ja razmišljam kako je svjesnost o stvarnom stanju zaista važna. Prije par dana sam razgovarala s jednim klijentom koji je započeo suradnju s drugim poslovnim čovjekom. Pitao me je što mislim o toj osobi pa sam iskreno rekla da tu osobu cijenim, no da jednostavno nemam ništa zajedničko s njom pa se ne družimo. Klijent mi je rekao da ga je ta osoba zaista fascinirala i da ga privlači jer imaju iste privatne probleme. Upravo iz tog razloga smatra da bi i suradnja mogla biti dobra... Zanimljivo je kako neki ljudi vole društvo onih s kojima "dijele" probleme...

Osobno, više volim biti u društvu onih s kojima "dijelim" radost i zahvalnost. Više volim biti s onima koji me inspiriraju i hrabre da uvijek može biti bolje... Volim biti s onima koji se trude da zajedno rastemo... Produbljivanje priče o problemima ne pomaže baš previše... No, naravno, svatko bira svoj život, svoju stvarnost... I svoju umjetnost...

Prvi korak

Negdje sam pročitala izreku: "Tko radi jednu stvar uspješniji je od onoga tko zna za tisuće stvari koje bi trebalo napraviti."

Svakodnevno možemo čuti brojne ljude koji točno znaju što bi netko drugi trebao ili mogao raditi. U vremenu kad se spašavaju životi i imovina u poplavljenim područjima, veliki je broj ljudi koji točno znaju što bi trebalo učiniti. Mnogi točno znaju što je trebalo napraviti u prošlosti... Neki od njih zaista rade na konkretnim slučajevima, ali stignu i savjetovati. Neki samo rade najbolje što mogu... Neki samo savjetuju... Neki kritiziraju i prozivaju... Neki okrivljuju... Neki pomažu, neki ignoriraju, neki su tužni... Svatko situaciju doživljava na svoj način i to je prirodno...

Isto tako, neki znaju kako bi trebalo riješiti političku situaciju... Neki su stručnjaci za gospodarska pitanja... Neki znaju sve o sportu... Naravno, ljudi moraju o nečemu razgovarati, no kada bi svatko u svom danu i svom životu napravio jedan mali korak prema definiranom cilju, onda bi se postupno promijenila i situacija. Trošeći vrijeme i energiju na analizu drugih ljudi i makroekonomskih pitanja, po strani ostavljamo svoje aktivnosti... Previše vremena gubimo na nepotrebne rasprave... Neka istraživanja kažu da zaposlenici u tvrtkama oko 2 sata gube na konflikte... Društvo se može promijeniti tek kad se započnu mijenjati pojedinci, a to znači svatko od nas... Mnoge prosječne osobe mogu kontinuiranim radom i dosljednošću postići puno veći uspjeh nego genijalci. Do cilja nas uvijek vodi prvi korak, a ne saznanje ili rasprava što bi sve trebalo napraviti ili odraditi do tog cilja...

Daj si vremena

Čitajući knjigu autora Knoblauch, Huger i Mockler, pronađoh zanimljiv tekst o kojem vrijedi razmisliti...

Daj si vremena za razmišljanje, to je izvor snage.

Daj si vremena za rad, to je cijena uspjeha.

Daj si vremena za igru, to je tajna mladosti.

Daj si vremena za čitanje, to je temelj znanja.

Daj si vremena za pobožnost, to briše zemaljsku prašinu s tvojih očiju.

Daj si vremena za snove, to je put do zvijezda.

Daj si vremena za smijeh, to pomaže nositi breme života.

Daj si vremena za ljubav, ona je istinsko bogatstvo u životu.

Daj si vremena i osvrni se, dan je prekratak da bismo bili samoljubivi.

Daj si vremena za druženje i pomaganje prijateljima, to je izvor sreće.

Vrijeme je najograničenije sredstvo koje imaš na raspolaganju

Zato si daj vremena i uživaj u mirisu ruža.

I tako nešto razmišljam u kasne večernje sate, toliko je sitnih radosti i zadovoljstava oko nas... Pored njih ponekad prolazimo kao nezainteresirani putnici ili slučajni prolaznici. Uživanje u tim sitnicama nam daje snagu da jače doživimo svakodnevnicu i zadržimo pozitivna sjećanja za neko buduće vrijeme. Takvi trenuci zabilježeni našim mentalnim i emocionalnim fotoaparatom trajni su podsjetnici na sve ono lijepo što imamo oko sebe. Svi možemo napuniti te fotoalbume... Za neke se treba više potruditi, neke treba malo duže popunjavati, ali svi imamo jednaku priliku kreirati ih... 

Moć i nemoć

Uz brojne promjene oko nas, moramo se podsjetiti da smo mi jedina osoba čiji život možemo promijeniti... Dakle, ključno je zaključiti dan sa saznanjem da smo taj dan učinili najviše što smo mogli, odnosno da smo ga ispunili najbolje što smo mogli...

Zahvalimo se na dobrim dijelovima dana, zahvalimo se i na onima koji nam nisu naizgled pozitivni, no iz kojih ćemo sigurno nešto naučiti...

Kad smo zahvalni, naše srce je sretno, jer svi imamo barem nešto (a mnogi od nas i puno toga) na čemu možemo zahvaljivati... 

Mnogi od nas već jednim dijelom živimo svoju životnu svrhu, samo toga nismo svjesni pa je ne živimo u potpunosti. Upravo iz tog razloga možda nije potrebno raditi prevelike preokrete u životu ili radikalno mijenjati svijet u kojem živimo. Vrlo često su nam potrebne samo male promjene i sitne zahvalnosti koje će pokrenuti lavinu dobrih stvari u našem postojećem, poznatom životu... Mnogi nemaju strpljenja ulagati i graditi pa se često čini hrabrije odustati i krenuti sve mijenjati... Međutim, treba imati hrabrosti i nešto zadržati... Želim vam da male pozitivne promjene dovedu do što ispunjenijeg života kojeg ćete moći i željeti ocijeniti izvrsnom ocjenom...

Osuđivanje i razumijevanje

U razgovorima s teškim ljudima ili u različitim konfliktima, često smo skloni tražiti krivca. To je normalna i prva reakcija u svima nama... Međutim, traženje krivca nije baš najbolja ideja, jer nas koči da shvatimo prvi uzrok događaja i kreiramo potencijalno rješenje. Traženje krivca nas vodi u prošlost, a razumijevanje događaja nas vodi prema naprijed.
Tražnje krivca se temelji na nerazumijevanju situacije, nerazumijevanju svojih i tuđih emocija te brojnim pretpostavkama i unutarnjim razgovorima. Isto tako, traženje krivca može biti temeljeno i na strahu da mi ne budemo na neki način okrivljeni za situaciju koja je nastala.
Kad se nešto u organizaciji dogodi, je li rješenje utvrditi tko je "najviše kriv" za događaj ili je pametnije sjesti i dogovoriti se kako problem riješiti?! Naravno, svi znamo da je odgovor ovaj drugi, no o timu ovisi kako će nesporazum ili problem zapravo završiti... Traženje krica je gubljenje vremena, a onda zapravo ne pronađemo novi model rješavanja budućih sličnih situacija...
Kao i u mnogim poslovnim situacijama, zna se dogoditi da nešto jako dobro znamo i razumijemo, ali se ipak ne odlučujemo raditi po tom pametnijem principu... Dakle, samo svijest o nečemu nam pomaže da situaciju i promijenimo...

Kreirate li, radite ili samo odrađujete?!

Nadam se da početkom tjedna znate zašto idete na posao i da to činite s radošću. Nevjerojatan je broj statusa na društvenim mrežama koji negativno opisuju ponedjeljak, a s čežnjom i nestrpljenjem iščekuju petak. Radni tjedan uglavnom brzo prođe, no smisao rada i kreiranja nije u očekivanju vikenda ili godišnjeg odmora. Uspješni ljudi znaju zbog čega nešto rade. Ako nam posao stvara napetost, frustraciju ili ga samo odrađujemo, to znači da još uvijek nismo pronašli pravi razlog zbog kojeg nešto radimo. Mnogi će odmah spomenuti egzistenciju kao najvažniji razlog i krizu na tržištu, dok će oni uspješni uvijek govoriti o kreiranju, misiji, svrsi i životnom pozivu. Ako samo odrađujemo ili nerado radimo, to znači da cijelo vrijeme „trampimo“ 5 dana života za 2 dana vikenda koji ionako prebrzo prođe. Mnoge mudre izreke kažu da trebamo raditi ono što volimo i da onda nećemo uopće imati osjećaj da radimo. Ta snaga kreiranja nam omogućava inspiraciju i kreativnost, daje volju da nastavimo i kad nam je teško, odnosno potiče nas na razvoj i učenje.

Važno je da se podsjetimo da sama aktivnost istovremeno ne mora značiti i produktivnost. Ljudi koji kreiraju kontinuirano planiraju, osmišljavaju i postavljaju nove ciljeve. Takvi ljudi su usmjereni na uživanje u samom putu od cilja. Svjesni su da je put naš život i da je svaki dan u tjednu dio našeg života. Mnogi odvajaju poslovni i privatni život, no te obje uloge su dio nas, naše stvarnosti. Mnogi provedu cijeli život ili dobar dio života čekajući da se nešto posloži, da ih netko ili nešto pokrene, čekaju neko nadahnuće, potvrdu od drugih, potvrdu da će sigurno uspjeti ako se odluče na neku promjenu ili čekaju da ih netko sufinancira ukoliko se odlučuju na poslovni projekt. Međutim, činjenica je da nema savršenog vremena da se nešto učini niti certifikata koji vam unaprijed može dati jamstvo da će stvari teći prema unaprijed definiranoj špranci ili formuli.  

Dakle, razmislite kreirate li, radite ili samo odrađujete... Ako ste zadovoljni time što radite ili samo odrađujete, u redu. Ako kreirate, na odličnom ste putu jer ste svjesni da možete iskoristiti svoj neograničeni potencijal. I pri tome rastemo, učimo i razvijamo se. Dogodi se tu i pokoji propust, no i to je dio puta... Za podsjetnik koliko je važno biti odvažan i pokrenuti se, govori i izreka S. Godina: "Trošak kad pogriješiš ili si u krivu, manji je od troška kada nisi učinio ništa!" 

Aktivno slušanje

Prije su me znali pomalo razočarati neki poslovni odnosi. Znala sam "mozgati" o tim prilikama par dana, no danas zaista više na to ne gubim vrijeme... Neki su znali reći da u poslu nema emocija i da je sve dozvoljeno što nije protuzakonito, a i to je dozvoljeno ako znaš da te neće uhvatiti... Činjenica jest da takvi ljudi postoje, no ja ne želim ići tim putem... Oni koji me poznaju, vide da ja u posao unosim jako puno emocija, jer uživam u svom poslu pa bi zaista bilo pogrešno tvrditi da ti osjećaji ne postoje. Koliko strasti i ljubavi ulažem, tako mi se i vraća. Naravno, mi ljudi često očekujemo da nam se vrati jednakom mjerom i to točno od one osobe za koju smo mi odlučili da nam treba vratiti... Ipak, uvjerila sam se sama i mnogi drugi mogu potvrditi da to nije baš tako...

Prije sam znala slušati kolege i kolegice koji su mi govorili da se trebamo držati zajedno, da trebamo jedni druge preporučivati za posao, pozivati na suradnju, jer je to ključ uspjeha u današnjem vremenu i slično. Onda mi se dogodi da me baš ti ljudi nikad nisu pozvali na suradnju kad je u pitanju neka mogućnost honorirane suradnje. Istovremeno, ja sam ih slušala i pozivala kad sam ja radila na nekom projektu. Onda bih se malo osjetila pogođenom ako to ne bi bilo jednako uzvraćeno ili barem kako sam ja očekivala da bi trebalo biti vraćeno... Ne kažem da sam bila uvijek u pravu (vjerojatno nisam), jer sam i ja možda nekad kod nekoga uzrokovala ovakav osjećaj. Međutim, ono što hoću reći, sve je to pogrešno... Trebamo raditi ono što želimo raditi i s čim se osjećamo dobro, bez obzira što rade drugi... Naravno, pri tome trebamo raditi s onima s kojima profesionalno i ugodno surađujemo. Trebamo se družiti s onima koji u nama kreiraju onaj predivni osjećaj entuzijazma i sreće. Trebamo provoditi vrijeme s onima koji dijele iste vrijednosti  kao i mi.

I tako, s godinama čovjek se prestane opterećivati sa stvarima koje ne može promijeniti, a više ulaže u ono što može promijeniti. Istovremeno, kad već moram i želim misliti, onda odlučujem misliti na nešto ili nekoga tko me čini zadovoljnom i sretnom!

Dakle, nije stvar u tome što ljudi oko nas govore, već je stvar u tome kako se ponašaju. I to nije naša briga i s tim se ne treba opterećivati. Drugi ljudi imaju pravo raditi što hoće.

Mi isto tako odlučujemo o svojim postupcima. Ja volim osim aktiviranja ušiju i slušanja što mi drugi govore, analizirati i što ti ljudi zapravo rade. Onda dalje odlučujem kombinacijom srca i razuma hoće li to što ti ljudi rade raditi sa mnom ili bez mene... Dopuštam si biti ono što jesam... I drugi mogu biti ono što jesu.. I sve je dobro...

Mirnu i ugodnu nedjelju vam želim!

Poslovna edukacija

Svakodnevno smo suočeni s promjenama. U životu, malo elemenata je potpuno stabilno. Svjesni činjenica, ipak kontinuirano tragamo za sigurnošću. Ljudi i pri zapošljavanju traže "siguran" posao, "sigurnu" plaću, "sigurnu" budućnost... Neki poduzetnici žele "sigurno" uložiti u posao... Sigurnost i rutina su tražena "roba" :)

Shvaćanje da tu sigurnost ne možemo "uloviti" i "zadržati", možda u nekima budi dodatan osjećaj frustracije. Međutim, neki stručnjaci kažu da smo rođeni kako bismo voljeli i učili... Čini li vam se da ljudi misle tako?!

Učenjem i spoznajom zašto zapravo nešto radimo vraćamo se svojoj viziji i skupljamo snagu za dalje...

U Filaksu se često srećem s ljudima koji uživaju u učenju, na čemu sam jako zahvalna. Međutim, inače, jesmo li mi narod koji voli učiti? Negdje sam pročitala da oko 2.000.000 milijuna ljudi u Hrvatskoj nerado čita knjige :( Naravno, s tom statistikom smo negdje pri dnu europskog prosjeka.

U životu se može učiti na različite načine, a tko želi učiti, svugdje pronađe učitelja. Učiti možemo od prolaznika, promatrajući ljude u prodavaonicama, slušajući predavanja ili sudjelujući u radionicama, čitajući knjige, razgovarajući s različitim ljudima, a naravno učiti možemo i kroz svoja poslovna iskustva. Ako živimo uhodani život koji se svakodnevno odvija po istoj proceduri, znači da smo se uvukli u često ugodnu rutinu. Međutim, treba znati da rutina nije inspirativna, da iz rutine ne nastaju nove ideje, jer gdje se ušulja rutina, tu se pomalo gasi kreativnost. Meni je posebno zabavna ona izreka koja kaže da kad se u poslu osjećate jako ugodno i mirno, znači da ste u nekom problemu samo to još ne znate :)

Jutarnja kava

Ja jako volim kavu. Znam da nije baš zdrava pa nastojim smanjiti broj šalica u danu :) Postoji i zdravije rješenje za buđenje!

Koristan savjet kako se možemo razbuditi i bez kave dala mi je Vedrana Nucak. Vjerujem da bi i vama moglo biti zanimljivo...

Evo što kaže Vedrana iz tvrtke Veda d.o.o. (link):

Koliko puta sam čula izjavu: „Ne mogu živjeti bez kave.“ Taj topli crni napitak uvukao se u naš život i postao neizostavni dio jutra. Situacije u kojima ne možemo popiti prvu jutarnju kavu jednostavno izbezumljuju.
Dosadila mi je svakodnevna borba s ustajanjem, zatim kava na prazan želudac i sva ta strka u rano jutro. To baš i nije optimalan početak dana. Lagana nervoza, kiselina u želucu i „ovisnost“ potaknuli su me na zdravu zamjenu.

Već godinama ove tri vježbe moja su jutarnja kava i to servirana već u krevetu:

Udobno ležeći u toplom krevetu i zatvorenih očiju laganim dodirom masiram točku ispod brade i drugu na stidnoj kosti. Nakon jedne minute zamijenim ruke.

Zatim držim ili masiram točku između nosa i gornje usnice, te istovremeno dodirujem i vrh trtice. Kada osjetim da mi je dosta opet zamijenim ruke. 

Prelazim na treću vježbu jer ako do sada nisam otvorila oči, nakon ove vježbe same od sebe se širom otvaraju, a ja lako i poletno iskačem iz kreveta, te puna života krećem u novi dan. Masiram točke s lijeve i desne strane prsne kosti, koje se nalaze u udubinama odmah ispod ključne kosti.

Svako jutro poklanjam si ta tri nježna dodira. Na poseban način samoj sebi kažem: volim te i želim ti lijep i uspješan dan. Isto želim i vama!

Ovo je energetska jutarnja kavica koja ne stvara ovisnost, a nuspojave su brojne: dobro zdravlje, snaga, bolja organizacija i planiranje dana, smirenost i opuštenost u stresnim situacijama, radost, kreativnost i mir u duši od ranog jutra.

Edukacija za poduzetnike

02. travnja 2014. sudjelovala sam u panelu na konferenciji Voogle u Varaždinu s kolegama Ivicom Penićem i Mirelom Španjol Marković.

Činjenica je da se neke tvrtke uspješno razvijaju i rastu, a neke propadaju. Tome svjedočimo svaki dan. Neki poduzetnici se snađu u vlastitim projektima, a statistike kažu da ih čak 80% propadne u prve 2 godine poslovanja. Veću šansu, naravno, imaju oni koji dobro poznaju proizvode i usluge kojim se bave, koji prepoznaju potrebe kupaca i klijenata, koji poznaju tržište i tržišne okolnosti, a posebno oni koji imaju strast, volju i energiju da kontinuirano ulažu u sebe i pronalaze kreativne mogućnosti za opstanak i/ili napredak.

Za one koji nisu imali priliku sudjelovati, evo o čemu smo govorili: Youtube - snimka

Osobni razvoj

Čitam zanimljive riječi Zdenke Andrijić iz knjige "Život za početnike" za koje bih se složila da su potpuno točne: "U određenom trenutku život postaje našim svjetlosnim strojem. Postajemo svoje vlastito svjetlo. Ali naš cilj nije postati guruom, bićem koje će ljudi smatrati prosvijetljenim. Kad smo istinski čisti, posjedujemo poniznost prepoznavanja kako nismo prosvijećeni, već samo imamo trenutke prosvijetljenja. Cilj je poniznost i običnost. Cilj je dopustiti iskustvo rasta. Ovo je mjesto za 2 važne rečenice: Poniznost nije o sebi misliti loše. Poniznost je o sebi misliti manje."

Upravo smo o tome djelomično danas razgovarali i na predavanju u Filaksu. Ljudi često imaju uzore ili žele biti poput neke druge osobe. Osobno, ne bih voljela da netko želi biti poput mene niti ja želim biti poput nekoga. Svatko ima svoj put i svatko na svom putu uči i pokušava kreirati najbolju verziju sebe. Oni koji znaju vrijednost osobnog razvoja, znaju također da je potpuno nepotrebno prikazivati se boljim od drugih ili osobom koja nikad nema probleme niti izazove. Zanimljivo je kako je ta "blistavost (ili savršenstvo)" nečijeg života laka za povjerovati... Svatko od nas može imati loš dan i svatko od nas je u nečemu dobar, a u nečemu može biti puno bolji. Dakle, treba znati procijeniti sebe, ali također i voljeti sebe kako bismo napredovali po svojim vlastitim kriterijima. To je važan zadatak koji svatko od nas ima u životu. U kojim godinama će se to razmišljanje ili shvaćanje pojaviti u nečijem životu, ovisi o puno elemenata. Činjenica je da puno ljudi danas razmišlja o osobnom razvoju ili duhovnoj inteligenciji (uz emocionalnu i socijalnu inteligenciju). Mnogi propituju stare vrijednosti i međuljudske odnose. Mnoge promjene su svakodnevno vidljive, a svi znamo je prije svitanja najtamnije...  

Komunikacija s teškim ljudima

Stručnjaci kažu da u podlozi svakog teškog i napornog razgovora leže 3 razgovora, odnosno da postoje strukture koje se nalaze ispod površine komunikacije. Kada razumijemo te strukture, onda nam je lakše shvatiti što se zapravo događa. Sigurno se barem nekoliko puta mjesečno, ako ne i tjedno (neki i dnevno) nađete u situaciji da razgovarate s vama teškom osobom.

1. Najteži razgovori uključuju nerazumijevanje i neslaganje oko samog događaja ili onoga što se trebalo dogoditi. Mnogi raspravljaju o tome tko je što rekao ili napravio ili se postavlja pitanje tko je u pravu, a tko nije... Rasprava o tome što se dogodilo je teška, bez obzira koliko se puta našli u sličnoj situaciji, jer uvijek imamo informaciju koje druga osoba nije svjesna i obrnuto. Ako pretpostavljamo što netko misli ili pretpostavljamo što je  netko želio postići nekom aktivnošću, vjerojatno ćemo pogriješiti. Pretpostavke se temelje na našim iskustvima i stavovima, a druga osoba možda ima potpuno drugačiji pogled na situaciju. Teško je procijeniti tko je u pravu, a tko nije, jer se rasprava najčešće i ne događa radi samih činjenica već zbog toga što se razlikujemo u shvaćanju situacije.

2. Teški razgovori uključuju i različite osjećaje. Pitamo se jesu li naši osjećaji odgovarajući, trebamo li ih jasno izraziti ili to nije pametno. Često se dvoumimo što ćemo i s osjećajima druge osobe. Osjećaji "izlaze" iz naših riječi, bez obzira izgovaramo li kako se osjećamo ili to ne želimo ili ne možemo. Ako glasno i jasno izrazimo osjećaje, u našem društvu se time otvaramo i djelujemo ranjivije. Je li to uistinu tako? Tako ispada. Međutim, ako je došlo do teške rasprave, sigurno su uključeni osjećaji i jedne i druge strane. Možemo se samo praviti da ti osjećaji ne postoje. Kad nam do nečega nije stalo, nećemo se ni uvući u tešku raspravu.

3. U situaciji kad imamo razgovor s nama teškom osobom, onda često u sebi vodimo unutarnji razgovor što nam predstavlja ta situacija u kojoj smo se našli. Postavljamo si različita pitanja, od toga jesmo li sposobni ili nismo, jesmo li jaki ili nismo, jesmo li fleksibilni ili nismo itd. Naši odgovori na ova pitanja utječu na to kako ćemo se osjećati nakon teškog razgovora. Ono što govorimo sami sebi, ključno je u teškim razgovorima, a da bismo to prihvatili i iz toga nešto naučili, važno je da osvijestimo o čemu je točno riječ i što je "otvorio gumb koji je osoba stisnula na nama"...

Ako želite saznati više kako se bolje snaći u komunikaciji s teškim ljudima, pridružite nam se na radionici u Vedroj kući znanja. Link za više informacija: FILAKS

Uspoređivanje i fokusiranje na druge

Čitam na Facebooku kako se grupica ljudi zabavlja oko ponude jedne tvrtke. Međutim, ta rasprava je otišla daleko od objektivnih zaključaka i komentara. Počeli su komentari i vezano za osobu koja vodi tvrtku, usmjeravanje na neke detalje iz privatnog života i tako...

Nevjerojatno je kako se mi ljudi često možemo uplesti u mrežu i kako smo skloni fokusirati se na tuđe aktivnosti... Danas, ja se brzo fokusiram na druge ako rade nešto dobro, ako su učinili nešto pozitivno, ako su uspješni i sretni... Takvi me privlače i vesele. Na ove druge se ne fokusiram. 

Međutim, prije par godina silno bih se razočarala ako bi netko radio posao nekvalitetno (neplaćanje drugima, lažno komuniciranje, lažno predstavljanje, napadanje konkurencije radi ostvarivanja vlastite koristi itd), a nije postojala nikakva sankcija ili tržišni odgovor na takvo ponašanje. Bila sam uvjerena da netko nešto treba poduzeti u vezi toga. I trebaju, ali oni koji su za to zaduženi! Ja se moram pobrinuti da kod mene sve štima! Ako brinem o drugima, tko će brinuti o meni?! I tako, već dugo nisam okupirana takvim negativnim emocijama i razmišljanjima... Ne uspoređujem se niti sam mjera za to što treba raditi ili ne treba činiti. Svatko ima svoj pogled na život, posao i situaciju. Svatko živi i svatko uči na svoj način...

Dok gledamo druge, ne vidimo sebe... Dok popravljamo druge, ne stignemo popraviti sebe... Dok prstom upiremo na druge, drugi upiru u nas i tako stalno u krug...

Danas mirno prolazim pored takvih rasprava jer znam da jedino što mogu napraviti jest da ja sutra budem kvalitetnija osoba i da moja ponuda (ako govorimo o poslu) bude bolja. I sve onda ide svojim tijekom. Mirnu nedjelju vam želim i svako dobro!

Perfekcionizam

Nešto sam radila i zaključila da sam napravila lošije nego prošli put. Jednim dijelom sam toga bila svjesna tijekom same aktivnosti, ali sam se djelomično razočarala kad sam ugledala rezultat. Hm. Znala sam da sam prilično sklona perfekcionizmu u nekim aktivnostima i da sam od sebe uvijek očekivala više. Zanimljivo je kako se jučer posložilo razmišljanje i trenutak u kojem sam osvijestila osjećaj da ne moram uvijek dati više od potrebnog ili traženog. Tržište od nas očekuje da svaki put budemo bolji. Ljestvica se stalno podiže i postaje sve teže ostvarivati nečija očekivanja. Prije par godina sam u potpunosti prihvatila da ne možemo svima ugoditi, niti se možemo svima svidjeti... Ne razmišljajući više o drugima, krenula sam zadovoljavati svoje kriterije. Međutim, ni tu nisam bila baš blaga... :-)
Napokon sam shvatila, što je za mene bio odlučujući trenutak, da ne moram uvijek ni samu sebe pobijediti. Mirno sam odahnula i shvatila da sam iz sebe istjerala (nadam se) i posljednji gram nametnutih očekivanja.
Tako lijepo raspoložena sam krenula razmišljati o novim ciljevima i svojoj misiji. Prvi put sam stvarno shvatila da imam potrebu i želju hrabriti druge i da je "hrabriti druge" moj zadatak. Nadam se da uspijevam dijelom ostvariti svoju svrhu i da edukacije koje pripremam i izvodim tome i služe... Ako moje riječi i razmišljanja pomognu da barem 1 osoba prepozna u sebi ono što ima i prihvati svoj vrhunski i neograničeni potencijal, bit ću više nego zadovoljna.

Poduzetnički menadžment

Poslovna edukacija je često vezana za školsku godinu pa obično završava u lipnju zajedno sa svim onim praznicima i produženim vikendima koji nas čekaju na početku ljeta. U rujnu, često dobijem pitanje zašto nisam organizirala nešto i preko ljeta, jer puno ljudi ostane u Zagrebu još u srpnju. Kako me je obuzeo entuzijazam i volja, kreirali smo ponudu za srpanj, u večernjim satima. To je prilika za one koji na godišnji idu u kolovozu ili uopće ne idu na godišnji da usvoje znanja i vještine koje su im potrebne za vlastiti biznis ili vođenje malog biznisa za nekog drugog.

Pokretanje vlastitog poduzetničkog projekta i poslovanje u malom poduzetništvu donosi niz prednosti. Poduzetnicima je posebno važna neovisnost koju imaju u kreiranju strategije i taktike na tržištu. Poduzetnik je sam sebi direktor, samostalno odlučuje, zapošljava, organizira poslovne aktivnosti i provodi ih. Iako se često misli da je za uspjeh dovoljno krenuti sa zanimljivom idejom ili projektom i kontinuirano izvršavati svoje obveze – praksa je pokazala da je to vrijeme zaista prošlo.

U devedesetim godinama prošlog stoljeća, na tržištu koje se tek razvijalo, bilo je lakše ostvariti uspjeh jer je postojala rastuća potražnja za različitim kategorijama proizvoda i usluga. Danas, na zasićenom tržištu, gdje je sve već poznato i pristutno i kada konkurencija ne miruje, uspjeh ostvaruju poduzetnici koji promišljaju o poslovnim aktivnostima, istražuju tržište, kreiraju strategiju, kvalitetno provode planirane aktivnosti te se prilagođavaju kontinuiranim promjenama ponašanja potrošača.

Ljetna akademija poduzetničkog menadžmenta

Pripremite se za pregršt savjeta i novih ideja iz Vedre kuće znanja! Sudjelujte u stručnom programu, usavršite znanja, ostvarite konkretne rezultate i pridružite se društvu izvrsnih!

Program edukacije je namijenjen svima koji nastoje kontinuirano pratiti trendove u poslovnom planiranju i upravljanju, a uključuje sve potrebne alate, praktična znanja i dokazane metode za uspješno kreiranje potražnje na tržištu za svim kategorijama proizvoda i usluga.

Ljetna akademija poduzetničkog menadžmenta slijedi 4 osnovna kriterija:
1. Izvrsnost
2. Vladanje poslovnim strategijama i metodama
3. Inovativnost
4. Usmjerenost kupcu ili klijentu.

Akademija je namijenjena svima onima koji žele kreirati i razvijati uspješne poslovne strategije, kao i uspješno obavljati svakodnevne poslovne aktivnosti u odnosu sa suradnicima, poslovnim partnerima, dobavljačima, članovima tima, kupcima i klijentima.

Više informacija potražite na ovom LINKU.

Praznik rada

Danas sam bila u šetnji i na ručku u gradu... Propisno sam obilježila neradni dan i Praznik rada. Danas sam baš uživala u odmoru. Kad čovjek radi svaki dan, dobro dođu ovi neradni dani da malo "stanemo na loptu" i razmislimo o novim poslovnim planovima.
Kroz zadnju godinu sam se trudila i radila, ali sam i priželjkivala pauzu i malo odmaka od svega. To sam dijelom uspjela i napraviti, što se i isplatilo u duhovnom i fizičkom smislu (ne i materijalnom :)).
Međutim, u ova čudna vremena, uhvatio me neopisivi entuzijazam i baš sam danas zaključila da opet imam volju "udarnički" raditi i stvarati. Kad bi se volja mogla vagati, vjerujem da u ovom trenutku ne postoji vaga koja bi izdržala toliki nalet inspiracije. I kad se ništa ne događa, volim ovakve dane, pune neke nade da se sve može kad se hoće i da sve počinje prvim korakom. To stalno ponavljam, ne zato da sama sebe
uvjerim, već zato što sam zaista sigurna u to!