Slijepe ulice

Malo treba da čovjek postane ovisnik o tuđem mišljenju. Generacije uče da trebaju dobiti potvrdu svoje vrijednosti kroz ocjene, priznanje, status ili neku nadmoć... Vrijednost i sreća su u nama. Potraga za srećom negdje izvan nas je uzaludno putovanje... Za smislom se traga, ali u neistraženim ulicama samoga sebe... Tko trci za rješenjem i traga za autoritetom koji će mu dati potvrdu o vrijednosti i sreći, već je skrenuo u slijepu ulicu... No, i to je dobro, kad dođe do zida i ne ugleda to rješenje, okrenut će se i vratiti. Onda opet treba donijeti novu odluku, samo mnogi opet skrenu u istu slijepu ulicu, jer je puna onih koji im mašu jer su se i sami izgubili....

Novi dnevni raspored

Dragi moji, danas biste mogli napraviti novi dnevni raspored koji uključuje navedene elemente:
1. obavezno nazvati barem jednu dragu osobu tijekom radnog vremena
2. sjesti 15 minuta i ne raditi ništa
3. kupiti si neku sitnicu koja će vam uljepšati dan
4. sjetiti se zbog čega ste sve sretni i blagoslovljeni
5. napraviti jednu uslugu ili dobro djelo za drugo živo biće
Usput obavite i ovo sve što morate po proceduri. Ne dozvolite da procedura ovlada vašim životom, a sitne radosti padnu u drugi plan... Želim vam dan pun sitnih radosti koje ćete staviti na prvo mjesto..

"Dobronamjerni" savjeti

Ljudi vole dijeliti savjete. Ljudi vole znati što je za nas dobro. Ljudi znaju SVE što biste trebali i kako biste trebali. Ljudi točno znaju gdje ste pogriješili i kako bi trebalo pametnije. Ljudi imaju pregršt dobrih ideja za tuđe živote...

Međutim, uvijek se sjetite da su riječi samo riječi... Kad se nađete u nekoj situaciji, uvijek vi samostalno morate riješiti svoje dileme. Nečija priča često nije prisutna kad vam najviše treba. Nečiji komentar neće riješiti sve vaše izazove. Tada ćete imati sebe i svoje riječi... Tuđe riječi će prohujati poput vjetra, kakve god da su bile... Mislite na svoje riječi i priče koje pričate sami sebi... A ove tuđe, pretvorite u bajke... Vaša istina nije ta bajka.

Ja imam svoje priče..

Promjena i odnosi

Čovjek se iznenadi kad shvati koliko nekima nije važan, a onda se još više iznenadi kad shvati koliko je drugima važan, a da to nije ni znao... Kako se mi mijenjamo, mijenjaju se i ljudi kojima smo više ili manje važni... Dobro je znati da je sve u redu... I treba (na)pustiti one kojima ne značimo puno i tako spremni prihvatiti sve one s kojima odnosi upravo iz tog razloga mogu postati još kvalitetniji... Prihvatite promjene u različitim odnosima, jer su sastavni dio života... I pokazuju nam koliko se i mi mijenjamo...

Učenje i ljubav

Neke stvari se jednostavno dogode... I nisu nam uvijek po volji... Nekad pomislimo da smo mogli biti pametniji... Da vratimo vrijeme možda bismo drugačije... A možda i ne bismo... Prije događaja, imamo određene informacije, ali nemamo sve... Isto tako, nemamo određeno iskustvo koje tek steknemo po završetku događaja... Iskusniji za jednu situaciju, mislimo da smo trebali biti pametniji... A nismo mogli biti pametniji kad smo prije događaja bili uskraćeni za to iskustvo... Dakle, sva iskustva su vrijedna, sva iskustva čine život... A posebno ona najteža... Iz njih izlazimo pametniji, jači, mudriji i svjesniji da je sve prolazno, samo učenje i ljubav zauvijek ostaju... Učite na svojim iskustvima i volite - to se uvijek isplati! <3

Vrijedni ste divljenja

Viđam kojekakve bombastične najave pojedinih osoba... Molim vas ljudi, nitko vas neće pokrenuti, sami sebe pokrećete. Nitko vas neće probuditi, budite se sami... Nemojte ljudima lijepiti "moći" koje sami imate... Dakle, što se više zaljubljujete u nekoga, to znači da ste očarani nekom slikom... Pogledajte se u zrcalo i vidjet ćete svu magiju... I volite sebe, vrijedni ste divljenja!

Optimist, entuzijast i možda malo "ćuknut"

U praksi se često možemo susresti s pogrešnim dojmom o poduzetništvu i poduzetničkim projektima. Kako i kada krenuti u poduzetništvo pitanje je koje mnoge opterećuje. Na seminarima i radionicama u Filaksu, uvijek napomenem da poduzetništvo nije za lijenčine, odnosno za one koji nisu spremni raditi i više od 12 sati dnevno... Poduzetnici moraju biti oni koji imaju dovoljno energije i volje da „guraju“ dok posao ne počne nomralno funkcionirati. Poduzetnici moraju imati odgovarajuća znanja i vještine, kao i ostale potrebne resurse. Nije realno očekivati da će posao procvjetati u manje o dvije godine i da će poslovanje ostvarivati iznimne rezultate. Važno je biti siguran da nas nedostatak nekog važnog resursa neće natjerati da odustanemo odmah na početku ili izgubimo volju.

U poduzetništvo nije dobro krenuti odmah po završetku škole ili fakulteta, jer iskustvo u drugim tvrtkama uvijek dobro dođe. Što imate više iskustva u različitim poslovnim situacijama i različitim djelatnostima, to ćete biti fleksibilniji i snalažljiviji u vlastitom poslu. Za uspješan posao važna je priprema i dobar plan, stoga pažljivo planirajte, skicirajte, računajte i analizirajte strategiju. Dakle, pravo vrijeme za krenuti je kada smo pripremljeni i spremni! Objektivno sagledavanje situacije u kojoj se nalazimo spriječit će nas da u poduzetnički projekt uđemo radi ogromne želje ili strasti. Iako su takve emocije zaista potrebne u poslu, nažalost mogu biti i opasne ako ih ne podržavaju odgovarajući resursi i spremnost poduzetnika na dosljedan rad.

Oni koji još se još nisu odlučili otisnuti u poduzetničke vode, često žele znati kako to izgleda u stvarnosti, odnosno žele čuti stvarne poduzetničke priče. Upravo iz tog razloga razgovarala sam s uspješnom poduzetnicom Barbarom Bolf iz tvrtke BB natura vera d.o.o. (www.bbnaturavera.hr), koja kontinuirano usavršava svoja znanja i vještine. Nakon brojnih edukacija, posebno smo ponosni što je sudjelovala i u programu usavršavanja u Poslovnom učilištu Filaks.

Mnogi ljudi ne očekuju brojne izazove koji ih dočekaju u poslu stoga me je posebno razveselio Barbarin prvi odgovor. Barbara kaže da joj je stav o poduzetništvu vjerojatno gotovo identičan sada i prije nego je pokrenula vlastiti biznis. Poduzetnike je gledala kao stvaratelje, one koji su pokretačka sila većine napretka, one koji kreiraju novu vrijednost za sebe, ali i za druge. Danas kad vodi svoj posao, pokušava biti upravo stvaratelj, pokretač, kreirati novu vrijednost za sebe, ali i za druge (kupce, partnere i zaposlenike).

Vezano za greške, Barbara smatra da je najveća greška ne držati se osnovnih etičkih i moralnih načela. Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi čini tebi, pojednostavljuje svaku odluku (ako se baš mora zapitati). Poduzetnike vidi kao pozitivce, optimiste i entuzijaste koji unatoč teškim uvjetima preuzimaju rizik i odgovornost za sebe i često druge. Nažalost, loši primjeri iz našeg društva učinili su svoje i pojedinci su uspjeli uvriježiti općeprihvaćeno mišljenje da se poduzetnici često poistovjećuju s prevarantima i muljatorima. Barbara navodi da su zbog toga povrede poslovne etike i loš primjer koji neki postavljaju najveća greška poduzetnika.

Barbara svakodnevno uči o uspješnom vođenju i održavanju posla. Naučila je da uvijek treba učiti, informirati se, ostati prizeman i razuman, razmišljati barem par koraka unaprijed, jasno definirati ciljeve i ne obazirati se na pesimizam i apatiju koja vlada našim društvom. I za kraj, Barbara poručuje: „Morate biti optimist i entuzijast i možda barem malo „ćuknuti“ kako bi manevrirali u moru birokracije.“

(objavljeno na portalu Profitiraj.hr)

Život teče...

Život teče... Neki trenuci su izrazito teški i tužni no život opet teče... Netko u ovom trenutku tuguje, netko doživljava najsretnije događaje... Nekoga nešto boli, netko se oprašta od ovog života i najmilijih. Netko se u ovom trenutku rađa... Život je uistinu pravo čudo i čarolija... U toj čaroliji ne propustite svojim najmilijima reći koliko su vam važni i koliko su vrijedni bez obzira na situaciju u kojoj se trenutno nalazite... Ne dopustite da vas život provuče kao kroz "centrifugu", već upijte svaki sretan trenutak, a u nekim teškim pronađite novu snagu i povjerenje u život. I sve je onako kako treba biti. I nikad drugačije.

Gledam pa onda slušam

Na jednom seminaru mi je sudionica pričala kako je živcira njena šefica koja njima govori što trebaju činiti na poslu, a sama se ne pridržava niti jednog postavljenog pravila u organizaciji. Kad bi je pitali za pojašnjenje i dokaze za nešto, uvijek bi odgovorila: "Nemojte vi gledati što ja radim, slušajte vi mene što govorim..." Dakle, mnogi se tako ponašaju. Misle da je dovoljno ono što govore, posebno kad su dobre volje i žele ostaviti dobar dojam na druge. Mnogi manipuliraju svojim verbalnim prezentacijama i žele zadiviti sugovornika pa se korektni i pošteni ljudi nađu u čudu kada ovi naprave upravo sve suprotno od onoga što su govorili, da ne kažem pripovijedali... I ja sam neke ljude puno bolje upoznala promatrajući kako se ponašaju ili kako se odnose prema drugim ljudima, nego razgovarajući s njima. S nekim ljudima nije potrebno trošiti vrijeme na razgovor, jer kod njih riječi ionako vrijede samo dok ih izgovaraju. Nekad mi se učini da govore samo zato što im je mio ton njihovog glasa. Kad okrenu leđa imaju drugu taktiku. A, kad je već tako, neka vaša taktika bude "Čujem te, ali ne slušam..."  

Radna disciplina

Naše društvo se teško nosi s disciplinom... Učenici ne uče svaki dan da bi im bilo lakše kad dođe red na test. Studenti uče pred ispite. Radnici vrijedno rade kad je šef u blizini... A što činimo sami sebi?
Jesmo li disciplinirani kad je vođenje našeg poslovnog i privatnog života u pitanju? Možda možemo prividno prevariti sustav i malo više truda uložiti dok nas netko drugi ocjenjuje. Međutim, kad smo sami sa sobom, lako ćete ocijeniti koliko ste disciplinirani u kvalitetnom upravljanju svojim životom. Znat ćete dobro kad ste popustili, a kad uložili više energije. Znat ćete kad ste nešto preskočili ili niste ispunili... Takve ocjene su puno važnije, a onda kad bismo na to mislili, ne bi bilo potrebe ni za pretvaranjem pred drugima... 

Blog slavi rođendan!

Blog slavi 1. rođendan! :)

Veselim se zajedničkom rastu, učenju i razmjeni ideja. 

Veselim se vašim uspjesima i prilici da barem jednim dijelom sudjelujem u vašem poslovnom razvoju. 

Znanje i aktivnost

Nažalost, susrećem sve veći broj ljudi koji imaju znanje i iskustvo, a zbog specifične situacije u poslovnim subjektima odlučuju da se više ne žele truditi i ostvarivati bolje rezultate. Jedan od razloga je nedostatak motivacije od strane nadređenih, loša organizacija ili uspješno "provlačenje" onih koji rade manje ili rade jako puno pogrešaka u poslu. Uspoređujući se s kolegama koji manje rade, osobe se na kraju zapitaju je li njihov pristup, predanost poslu i ciljevima ispravan put... Kako se gomilaju komplikacije i problemi na poslu, tako se smanjuje osjećaj da čine nešto pametno za sebe. To je poruka mnogim menadžerima da razmisle vrednuju li ispravno kvalitetne ljude i puštaju li ih prebrzo iz svoje organizacije. Za ljude koji znaju i žele raditi bi uvijek trebalo biti mjesta na poslu, no tako bi bilo da je svijet potpuno pošteno mjesto. Nažalost, u organizacijama često prevladaju sitni interesi, privatni ciljevi i općenito loša organizacija posla.
Ipak, ljudi puni znanja i iskustva ne bi trebali posustati pod pritiskom onih koji ne žele raditi. Gdje god da radimo, ostavljamo tragove. Kad god odlučimo ne razvijati se, zapravo idemo unatrag. Kad postanemo lijeni, smanjuje se naša kreativnost... Činjenica je da smo možda onda odgovarajuće plaćeni za rezultate, ali time zapostavljamo svoj potencijal i dugoročno štetimo samo sebi. Ako mislite da možete bolje i znate više, uvijek možete potražiti kvalitetnije radno mjesto ili pokrenuti vlastiti projekt. Uključivanje u grupu lijenčina nije baš najbolja strategija razvoja.

Nesklad između javnog i stvarnog

Stalno govorim o neskladu između "javnog" i "stvarnog"... Nemojte da vas zahvati ta bakterija  I da ja o tome više ne govorim, evo dobrog citata čovjeka koji pametno zbori: "Besmisleno i pretjerano vrednovanje slave samo je jedno od mnogih očitovanja egoističnog ludila u našem svijetu. Neki slavni ljudi naprave istu pogrešku i identificiraju se s kolektivnom izmišljenom slikom koju su ljudi i mediji stvorili o njima te sebe uistinu počinju smatrati nadmoćnima običnim smrtnicima. Zbog toga se sve više otuđuju od sebe i od drugih, sve su nesretniji, sve više ovise o svojoj popularnosti. Okruženi samo ljudima koji hrane njihovu napuhanu sliku o sebi, postaju nesposobni za istinske odnose... (E. Tolle)"
Svatko u miru može razmisliti njeguje li neku sliku u javnosti koja ne odgovara stvarnom stanju i koliko energije troši na to, koliko ljudi je "angažirao" za njegovanje te slike i koliko je uložio u tu potporu... Kad bi dublje promislili, iznenadili bi se koliko ta ulaganja dugoročno nemaju nikakve koristi ni smisla...