Darinka Bertović preporučila je i predstavila Dragninu Mandić-Jakšić, poznatu kao Ninu: "Poznajemo se više od 25 godina. U tih 25 godina skupa smo prošli cijelu skalu događaja u mom i njezinom životu, od smrti Ninine majke, preko udaje do rođenja njezine djece. Od ranjavanja mojeg brata, preko smrti mojega oca do mojeg prekida stalnog radnog odnosa i odlaska u poduzetništvo.
U vrijeme kada smo se upoznale, Nina je bila studentica na Fakultetu političkih znanosti na smjeru novinarstvo. Svi smo tada bili bezbrižni i slobodni. Onda je došao rat. Izbjeglištvo, rat, granate, podrumi. Ipak, iz toga smo nekako uspjeli izaći neoštećeni izvana, ali sa mnoštvom događaja i različitih iskustava trajno obilježeni iznutra. Jedva da smo zalizali ratne rane, razboljela se i umrla Ninina mama. Kao danas se sjećam nas dvije u hodniku karlovačke bolnice kako pokušavamo biti hrabre iako liječničke prognoze nisu bile dobre. Nina je stvarno poduzela i nemoguće ne bi li spasila mamu, no nije vrijedilo. Ostao je tata, žalostan i sam, koji se nakon smrti Ninine mame preselio na selo njegovati svoju staru i bolesnu majku i sestru. U međuvremenu, Nina se udala, rodila svoje prvo pa i drugo dijete. Na novinarstvu je diplomirala kada je već bila u braku i imala svoje prvo dijete. Počela je brinuti o još dvije familije. Osim svoga tate, bake, tetke, tu su sada još i svekrva i svekar, muževa baka, te muž i djeca. Da se razumijemo, nije to u jednoj kući. Nije čak niti u jednom gradu/mjestu/selu. Nego je to na onoliko lokacija, koliko ima ljudi o kojima se brine. Sve lokacije su udaljene po barem 10-ak, a i više kilometara. Svi o kojima brine su karakterima i potrebama udaljeni svjetlosne godine jedni od drugih, a i od Nine. Nina se od njih nije udaljila.
Nesebično daje i više nego što bi trebala ili što bi bilo tko od nje očekivao. Pere i pegla veš, sprema kuće, kupuje namirnice za sve njih. I da, u radnom odnosu je, u to vrijeme u jednoj knjižari u Karlovcu. U međuvremenu, rodila je još dvojke, danas sretne i divne devetogodišnjake. Znači ima četvero djece. Jedna od njezinih izreka mi je koliko šaljiva toliko i bolno točna: Jedno dijete je jedno dijete, dvoje djece je čopor djece. Nina ima dva čopora.
Muž radi i međunarodni je tekvando sudac pa putuje po Hrvatskoj, Europi, svijetu …. Nina se nikad nije požalila, a puno puta sam si pomislila, ovakva osoba vjerovatno nitko ne treba biti, ali je svakako osoba koju bi svatko poželio za suprugu, majku, snahu, prijateljicu.
U međuvremenu je umrla Ninina baka i tetka, muževa baka i nedavno i muževa majka. I bratova žena. Mužev otac je u domu. I Nina o njemu jednako brine. U istom duhu odgaja svu svoju djecu. Budite dobri drugim ljudima, budite pristojni, njegujte obiteljske odnose. Divno!
Šira Ninina familija živi u različitim gradovima bivše Jugoslavije. Ipak, sve ih posjećuje, kontaktira telefonom, čestita rođenja djece, stigne i na pogrebe, sjeti se rođendana, godišnjica. Održava nužno potrebne veze koje su mnogi oko nas pokidali. Ne mogu vam reći koliko cijenim tu njezinu osobinu.
Nakon rođenja dvojki, počela je raditi u Ženskoj udruzi Korak na određeno. Udruga povlači (i povukla je) puno sredstava iz EU, pa tako i zapošljavaju za vrijeme trajanja pojedinog projekta. Meni se stvarno teško odlučiti da li je Nina bolja za svaku vrstu socijalnog rada ili za novinarstvo. Na žalost nikada nije radila u svojoj struci, u novinarstvu, ali bi sigurno bila izvrsna. Radila je u organizaciji civilnog društva i bila je izvrsna. I sada je izvrsna u svakom pogledu. Ima u sebi prijeko potrebnu empatiju, sjajno sluša, staložena je, zna jako puno, reagira baš kako treba.
U međuvremenu, u proteklih cca pola godine, i Nini je istekao ugovor i njezin muž je ostao bez posla. Situacija u kojoj bi svatko bio očajan, potonuo bi. Ipak, Nina uvijek ima posla, njezin je dan ispunjen i nije izgubila nadu. Jer živce ne smije izgubiti, ima četvero djece, ovih dvoje najmlađih za koje mora biti stabilna. Ona to i želi. To je u njezinoj prirodi, kao i u mojoj. Sigurno je da ju zato toliko volim i poštujem. Nekad pomislim da bi trebala "poludit', vikat', bjesnit', tući" …. Nina ništa od toga ne radi. Ostaje svoja glede&unatoč.
Slušala me kada mi je bilo najteže. Nikada me nije osuđivala iako sam sigurno puno puta napravila nešto što je njoj bilo nezamislivo. Zezamo se, ona je moja najbolja prijateljica Hatidža prema jednom vicu, ja sam njezina Šefika. Nedavno me zamolila da za njezinog sina kupim u antikvarijatu neke udžbenike za školu i kaže: "Kad ti bude zgodno, nemoj remetiti svoje planove“.
Za Ninu i za njezinu djecu bih išla na kraj svijeta. Nema tog plana koji ne bih promijenila kako bih za Ninu nešto napravila.
Draga moja Nina, ostani mi zauvijek ovakva!“
Hvala Darinki na lijepoj preporuci i prelijepim riječima za Ninu!
