Pretraži ovaj blog

srijeda, 28. rujna 2016.

Kad nam je nešto važno...

Mnogi ljudi govore da im je važno neko područje života, neka osoba ili neki posao… Govore o tome, nabrajaju, važu i često prepričavaju upravo suprotno od onoga što tvrde.

Na primjer, neka osoba kaže da joj je važan partner ili partnerica i da bi želio da taj odnos bude bolji, no istovremeno može prepričati barem 2-3 situacije iz kojih se jasno vidi ljutnja, bijes, razočaranje i ostale negativne emocije prema tom odnosu i partneru. Često znamo reći da je netko drugi krivac za odnos ili događaj, ali zaboravljamo provjeriti kakve su naše emocije u tom trenutku. Moguće je da primjećujete sve ono negativno što dolazi do vas u tom odnosu, ali provjerite šaljete li i sami nešto slično. Kad se okupiramo pričama o negativnostima i još uz to palimo vatru stalnom analizom prošlih događaja, teško je da će se odnos moći popraviti. Ništa nije izgrađeno na neprijateljstvu i lošim temeljima. Nemojte sami potkopavati temelje koje želite popravljati.

Dalje, neki kažu da bi željeli više zarađivati, pronaći bolji posao ili jednostavno napredovati u hijerarhiji da ih se više cijeni i poštuje. Istovremeno, znaju negativno komentirati nadređene osobe iz kojih se jasno vidi da ne poštuju suradnike, da ih ne cijene (jer tvrde da i nema razloga), da jednostavno to nepoštivanje izlazi i iz njih samih. Onda ovi vide to u drugoj osobi i uzvrate istom mjerom. Teško je očekivati da ćemo zarađivati više i penjati se u hijerarhiji kad smo okupirati lošim osjećajem, događajima iz prošlosti koji su nas ranili ili povrijedili, kad više ni sami ne vjerujemo u svoje sposobnosti i rezultate. Potrebno je početi razmišljati što unosimo u taj konkretni posao i koliko smo mi sudionici loše situacije u kojoj smo se našli. Ljudi mogu biti svakakvi, ali mi smo ti koje trebamo početi mijenjati.

Isto tako, mnogi u poduzetništvu se žale da sve stoji, da se poslovi ne kreću, da je tržište pasivno, da ljudi nemaju novca i ne žele trošiti, da cijene moraju biti jako niske da bi se nešto prodalo i slično. Istovremeno, kako govore da je tržište pasivno i sami se tako ponašaju. Naravno, izuzimam priču, odnosno mahanje jezikom za potrebe prepričavanja loše gospodarske situacije. Kad god dobijemo potrebu govoriti zašto se nešto ne može, pravi je trenutak da se aktiviramo i razmislimo kad smo mi takvi i kad se mi bavimo preokupacijama, a ne stvarnom zonom svog utjecaja u poslu. Kad kontinuirano radimo ono što treba, usmjerimo se na komunikaciiu s kupcima i klijentima ili suradnicima, osmislimo nešto novo, nećemo imati vremena za vaganje prošlih događaja, već ćemo znati samo mi ti koji možemo od danas kreirati svoju novu i bolju budućnost. Sretno!