U poduzetništvu sam već 15 godina. Mislim da sam mnoge faze u tom razvoju već prošla, a neke me tek čekaju…
Danas je teško raditi ako nemate jasnu viziju i ne znate svoje vrijednosti. Toliko je konkurencije, toliko je novih proizvoda i usluga, toliko je novih trendova. Neki ljudi zaglave u vremenu i prostoru, misle da mogu zaustaviti druge ljude da žive i rade, da mogu spriječiti konkurenciju da radi bolje i više. Svakodnevno vidimo takve primjere na tržištu.
Kad god čovjek počne govoriti da je nešto njegovo i da ga netko kopira ili slijedi, ušao je u zamku pasivnosti. Raditi nešto i misliti da smo centar svijeta znači da smo pasivni, jer se oko nas sve vrti, a mi još uvijek stojimo. Mnogi to ne razumiju i misle da imaju ekskluzivno pravo na neke aktivnosti, neke poslove i neke ljude. Posebno je smiješno kad su te iste aktivnosti kreirali po uzoru na inozemne trendove stare po 30 godina. Kad počnete “svojatati” ljude, to znači da se plašite da ne budete ostavljeni. Nitko ne može zadržati ljude. Ljudi su uvijek birali ono što im se sviđa, predomišljali, odlazili i dolazili. Strah Vas je da Vam netko ne otme kupce i klijente? Tek tada će Vam stvari krenuti nizbrdo, budite sigurni… To znači da ste plovite vodama “sirotinjske svijesti”, da mislite da nema za sve dovoljno, da vas je strah da netko ne uzme nešto što vama pripada… Uvijek smo sami sebi problem. Kupci i klijenti ionako biraju sukladno svojim koristima i mogu otići kamo žele. Ako mislimo da smo najbolji, to isto znači da smo već zapeli. Ljudi rastu i razvijaju se, a onda oni koji misle da su najbolji ostaju isti pa na kraju budu sve lošiji… Mislite da netko nema pravo na nešto? Sigurno ne vjerujete u svoje vrijednosti i strah vas je konkurencije. Kad ste sigurni u ono što jeste i što nudite, ne smeta Vam nitko, jer znate da je obilje svuda oko nas i da nitko ne može uzeti ono što vama pripada po vašim zaslugama.
Tko pokušava zadržati ljude, pridobiti ljude ili ih nagovoriti protiv nekoga, taj zapravo tjera ljude od sebe. Nisu ljudi naivna djeca pa da ne znaju kad netko govori iz vlastitog straha, a kad govori iz srca… A i djeca već znaju… Samo ne znaju paranoični ljudi paralizirani od vlastitog straha…
Danas je teško raditi ako nemate jasnu viziju i ne znate svoje vrijednosti. Toliko je konkurencije, toliko je novih proizvoda i usluga, toliko je novih trendova. Neki ljudi zaglave u vremenu i prostoru, misle da mogu zaustaviti druge ljude da žive i rade, da mogu spriječiti konkurenciju da radi bolje i više. Svakodnevno vidimo takve primjere na tržištu.
Kad god čovjek počne govoriti da je nešto njegovo i da ga netko kopira ili slijedi, ušao je u zamku pasivnosti. Raditi nešto i misliti da smo centar svijeta znači da smo pasivni, jer se oko nas sve vrti, a mi još uvijek stojimo. Mnogi to ne razumiju i misle da imaju ekskluzivno pravo na neke aktivnosti, neke poslove i neke ljude. Posebno je smiješno kad su te iste aktivnosti kreirali po uzoru na inozemne trendove stare po 30 godina. Kad počnete “svojatati” ljude, to znači da se plašite da ne budete ostavljeni. Nitko ne može zadržati ljude. Ljudi su uvijek birali ono što im se sviđa, predomišljali, odlazili i dolazili. Strah Vas je da Vam netko ne otme kupce i klijente? Tek tada će Vam stvari krenuti nizbrdo, budite sigurni… To znači da ste plovite vodama “sirotinjske svijesti”, da mislite da nema za sve dovoljno, da vas je strah da netko ne uzme nešto što vama pripada… Uvijek smo sami sebi problem. Kupci i klijenti ionako biraju sukladno svojim koristima i mogu otići kamo žele. Ako mislimo da smo najbolji, to isto znači da smo već zapeli. Ljudi rastu i razvijaju se, a onda oni koji misle da su najbolji ostaju isti pa na kraju budu sve lošiji… Mislite da netko nema pravo na nešto? Sigurno ne vjerujete u svoje vrijednosti i strah vas je konkurencije. Kad ste sigurni u ono što jeste i što nudite, ne smeta Vam nitko, jer znate da je obilje svuda oko nas i da nitko ne može uzeti ono što vama pripada po vašim zaslugama.
Tko pokušava zadržati ljude, pridobiti ljude ili ih nagovoriti protiv nekoga, taj zapravo tjera ljude od sebe. Nisu ljudi naivna djeca pa da ne znaju kad netko govori iz vlastitog straha, a kad govori iz srca… A i djeca već znaju… Samo ne znaju paranoični ljudi paralizirani od vlastitog straha…
