Svatko od nas se nalazi na različitom stupnju razvoja i zato se ponekad ne razumijemo. Također, svatko od nas svojim tempom može odlučiti o promjeni stanja.
Većina ljudi je u 1. stupnju gdje su potpuno svjesni što im donosi loše raspoloženje i bol, osjećaju se kao žrtve i nemaju povjerenja u život. Takvi ljudi znaju koje situacije ih uznemiravaju, kakve ljude ne žele u svojoj blizini, često nerado idu na posao i provode vrijeme radeći nešto što jedva mogu izdržati. Nažalost, ne odlučuju se na promjenu jer smatraju da im je jednostavno takva sudbina i da vrlo malo mogu sami učiniti da to samostalno promijene. To je stupanj u kojem se ljudi osjećaju nemoćno.
Na 2. stupnju ljudi traže identitet u materijalnom svijetu potvrđivanja, često se dokazuju i uspoređuju s drugima što dovodi do novog nezadovoljstva, jer nam je najvažnije kako nas vide drugi. Naša sreća na tom stupnju ovisi o mišljenju i prihvaćanju ljudi oko nas. Sigurno ste se našli u situaciji kada ste mogli promatrati neku osobu koja panično traži odobravanje ili prijateljstvo osobe uzora i tako se nastoji malo popeti na društvenoj ljestvici. U ovom stupnju se ljudi osjećaju jako uznemireno i dosta su opeterećeni analizom svijeta oko sebe.
U 3. stupnju dolazi do zasićenja i ljudi svjesno odluče uzeti malo odmora, žele imati mir i ne raditi ništa. U toj fazi često odlaze u prirodu ili na putovanje kako bi napunili baterije. Nakon par dana mira i zanimanja za druge sadržaje, osjete se puno bolje nakon odmaka, jer nestaje nervoza, nemir i loše raspoloženje. Poneseni tim osjećajima, svjesno se vraćaju na prva dva stupnja, uz pregršt novih ideja i planova koje žele implementirati u stari stil života. Ova tri stupnja kontinuirano se ponavljaju i oni jednostavno postaju naš stil života.
U 4. stupnju tragamo za vlastitim potencijalima, okrećemo se sebi, ulažemo u rast kreativnosti i originalnosti. Prestaje nam biti važno što drugi ljudi misle ili govore o nama, već se fokusiramo samo na ono u čemu sami uživamo i gdje se dobro osjećamo. Dok radimo, u ovoj fazi ne trošimo energiju, već se ona zbog našeg zadovoljstva kontinuirano obnavlja i zato imamo inspiraciju za nastavak rasta.
U 5. stupnju dolazi do realizacije životne misije. Tada preuzimamo odgovornost i donosimo odluku da život posvećujemo svojoj misiji, bez obzira na vanjske okolnosti, uz bezgranično povjerenje u život koji nam je darovan. Nakon što otkrijemo koje aktivnosti nas inspiriraju, odlučimo što više vremena pokloniti upravo tim aktivnostima. Tek kad se oslobodimo svih strahova, moguće je odvažno krenuti u avanturu u kojoj slijedimo svoje srce i intuiciju, što rezultira velikim zadovoljstvom i srećom. A to bi nam trebao i biti cilj, zar ne?!
Većina ljudi je u 1. stupnju gdje su potpuno svjesni što im donosi loše raspoloženje i bol, osjećaju se kao žrtve i nemaju povjerenja u život. Takvi ljudi znaju koje situacije ih uznemiravaju, kakve ljude ne žele u svojoj blizini, često nerado idu na posao i provode vrijeme radeći nešto što jedva mogu izdržati. Nažalost, ne odlučuju se na promjenu jer smatraju da im je jednostavno takva sudbina i da vrlo malo mogu sami učiniti da to samostalno promijene. To je stupanj u kojem se ljudi osjećaju nemoćno.
Na 2. stupnju ljudi traže identitet u materijalnom svijetu potvrđivanja, često se dokazuju i uspoređuju s drugima što dovodi do novog nezadovoljstva, jer nam je najvažnije kako nas vide drugi. Naša sreća na tom stupnju ovisi o mišljenju i prihvaćanju ljudi oko nas. Sigurno ste se našli u situaciji kada ste mogli promatrati neku osobu koja panično traži odobravanje ili prijateljstvo osobe uzora i tako se nastoji malo popeti na društvenoj ljestvici. U ovom stupnju se ljudi osjećaju jako uznemireno i dosta su opeterećeni analizom svijeta oko sebe.
U 3. stupnju dolazi do zasićenja i ljudi svjesno odluče uzeti malo odmora, žele imati mir i ne raditi ništa. U toj fazi često odlaze u prirodu ili na putovanje kako bi napunili baterije. Nakon par dana mira i zanimanja za druge sadržaje, osjete se puno bolje nakon odmaka, jer nestaje nervoza, nemir i loše raspoloženje. Poneseni tim osjećajima, svjesno se vraćaju na prva dva stupnja, uz pregršt novih ideja i planova koje žele implementirati u stari stil života. Ova tri stupnja kontinuirano se ponavljaju i oni jednostavno postaju naš stil života.
U 4. stupnju tragamo za vlastitim potencijalima, okrećemo se sebi, ulažemo u rast kreativnosti i originalnosti. Prestaje nam biti važno što drugi ljudi misle ili govore o nama, već se fokusiramo samo na ono u čemu sami uživamo i gdje se dobro osjećamo. Dok radimo, u ovoj fazi ne trošimo energiju, već se ona zbog našeg zadovoljstva kontinuirano obnavlja i zato imamo inspiraciju za nastavak rasta.
U 5. stupnju dolazi do realizacije životne misije. Tada preuzimamo odgovornost i donosimo odluku da život posvećujemo svojoj misiji, bez obzira na vanjske okolnosti, uz bezgranično povjerenje u život koji nam je darovan. Nakon što otkrijemo koje aktivnosti nas inspiriraju, odlučimo što više vremena pokloniti upravo tim aktivnostima. Tek kad se oslobodimo svih strahova, moguće je odvažno krenuti u avanturu u kojoj slijedimo svoje srce i intuiciju, što rezultira velikim zadovoljstvom i srećom. A to bi nam trebao i biti cilj, zar ne?!
