Primjećuju li ljudi lijepe stvari koje činite? Dobijete li pohvalu za odlično pripremljen ručak, brzo i dobro obavljen posao, vrhunsku organizaciju nekog događaja ili za sitnu uslugu nekome? Zašto imamo toliku potrebu da nas pohvale ili nam zahvale? Je li riječ o taštini, niskom samopouzdanju ili potrebi da nas netko prihvati i prizna našu vrijednost?!
Iako nam je svima drago kada netko drugi uoči koliko vrijedimo, ipak je više važno kako se mi osjećamo dok obavljamo različite aktivnosti. Ako nekome i pomažemo, cilj ne bi trebao biti vezan za pohvalu i sviđanje te druge osobe, već dobro koje činimo zato što želimo. Ukoliko čekamo potvrdu od drugih, a to se ne dogodi, naša sljedeća reakcija može biti prigovaranje, zanovijetanje ili čak optuživanje. Nakon toga kreće vaganje vrijednosti i usluga, a tome nema nikad kraja niti postoji sudac koji će odrediti tko je u pravu. Dakle, ako nešto i činimo, važno je da to činimo za sebe i da ne očekujemo da ljudi reagiraju na određeni način. Puno očekivati od sebe, malo očekivati od drugih i živjeti u sporazumu sa samim sobom su izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo...
Iako nam je svima drago kada netko drugi uoči koliko vrijedimo, ipak je više važno kako se mi osjećamo dok obavljamo različite aktivnosti. Ako nekome i pomažemo, cilj ne bi trebao biti vezan za pohvalu i sviđanje te druge osobe, već dobro koje činimo zato što želimo. Ukoliko čekamo potvrdu od drugih, a to se ne dogodi, naša sljedeća reakcija može biti prigovaranje, zanovijetanje ili čak optuživanje. Nakon toga kreće vaganje vrijednosti i usluga, a tome nema nikad kraja niti postoji sudac koji će odrediti tko je u pravu. Dakle, ako nešto i činimo, važno je da to činimo za sebe i da ne očekujemo da ljudi reagiraju na određeni način. Puno očekivati od sebe, malo očekivati od drugih i živjeti u sporazumu sa samim sobom su izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo...
