Čitam zanimljive riječi Zdenke Andrijić iz knjige "Život za početnike" za koje bih se složila da su potpuno točne: "U određenom trenutku život postaje našim svjetlosnim strojem. Postajemo svoje vlastito svjetlo. Ali naš cilj nije postati guruom, bićem koje će ljudi smatrati prosvijetljenim. Kad smo istinski čisti, posjedujemo poniznost prepoznavanja kako nismo prosvijećeni, već samo imamo trenutke prosvijetljenja. Cilj je poniznost i običnost. Cilj je dopustiti iskustvo rasta. Ovo je mjesto za 2 važne rečenice: Poniznost nije o sebi misliti loše. Poniznost je o sebi misliti manje."
Upravo smo o tome djelomično danas razgovarali i na predavanju u Filaksu. Ljudi često imaju uzore ili žele biti poput neke druge osobe. Osobno, ne bih voljela da netko želi biti poput mene niti ja želim biti poput nekoga. Svatko ima svoj put i svatko na svom putu uči i pokušava kreirati najbolju verziju sebe. Oni koji znaju vrijednost osobnog razvoja, znaju također da je potpuno nepotrebno prikazivati se boljim od drugih ili osobom koja nikad nema probleme niti izazove. Zanimljivo je kako je ta "blistavost (ili savršenstvo)" nečijeg života laka za povjerovati... Svatko od nas može imati loš dan i svatko od nas je u nečemu dobar, a u nečemu može biti puno bolji. Dakle, treba znati procijeniti sebe, ali također i voljeti sebe kako bismo napredovali po svojim vlastitim kriterijima. To je važan zadatak koji svatko od nas ima u životu. U kojim godinama će se to razmišljanje ili shvaćanje pojaviti u nečijem životu, ovisi o puno elemenata. Činjenica je da puno ljudi danas razmišlja o osobnom razvoju ili duhovnoj inteligenciji (uz emocionalnu i socijalnu inteligenciju). Mnogi propituju stare vrijednosti i međuljudske odnose. Mnoge promjene su svakodnevno vidljive, a svi znamo je prije svitanja najtamnije...
Upravo smo o tome djelomično danas razgovarali i na predavanju u Filaksu. Ljudi često imaju uzore ili žele biti poput neke druge osobe. Osobno, ne bih voljela da netko želi biti poput mene niti ja želim biti poput nekoga. Svatko ima svoj put i svatko na svom putu uči i pokušava kreirati najbolju verziju sebe. Oni koji znaju vrijednost osobnog razvoja, znaju također da je potpuno nepotrebno prikazivati se boljim od drugih ili osobom koja nikad nema probleme niti izazove. Zanimljivo je kako je ta "blistavost (ili savršenstvo)" nečijeg života laka za povjerovati... Svatko od nas može imati loš dan i svatko od nas je u nečemu dobar, a u nečemu može biti puno bolji. Dakle, treba znati procijeniti sebe, ali također i voljeti sebe kako bismo napredovali po svojim vlastitim kriterijima. To je važan zadatak koji svatko od nas ima u životu. U kojim godinama će se to razmišljanje ili shvaćanje pojaviti u nečijem životu, ovisi o puno elemenata. Činjenica je da puno ljudi danas razmišlja o osobnom razvoju ili duhovnoj inteligenciji (uz emocionalnu i socijalnu inteligenciju). Mnogi propituju stare vrijednosti i međuljudske odnose. Mnoge promjene su svakodnevno vidljive, a svi znamo je prije svitanja najtamnije...
