Shvaćanje da tu sigurnost ne možemo "uloviti" i "zadržati", možda u nekima budi dodatan osjećaj frustracije. Međutim, neki stručnjaci kažu da smo rođeni kako bismo voljeli i učili... Čini li vam se da ljudi misle tako?!
Učenjem i spoznajom zašto zapravo nešto radimo vraćamo se svojoj viziji i skupljamo snagu za dalje...
U Filaksu se često srećem s ljudima koji uživaju u učenju, na čemu sam jako zahvalna. Međutim, inače, jesmo li mi narod koji voli učiti? Negdje sam pročitala da oko 2.000.000 milijuna ljudi u Hrvatskoj nerado čita knjige :( Naravno, s tom statistikom smo negdje pri dnu europskog prosjeka.
U životu se može učiti na različite načine, a tko želi učiti, svugdje pronađe učitelja. Učiti možemo od prolaznika, promatrajući ljude u prodavaonicama, slušajući predavanja ili sudjelujući u radionicama, čitajući knjige, razgovarajući s različitim ljudima, a naravno učiti možemo i kroz svoja poslovna iskustva. Ako živimo uhodani život koji se svakodnevno odvija po istoj proceduri, znači da smo se uvukli u često ugodnu rutinu. Međutim, treba znati da rutina nije inspirativna, da iz rutine ne nastaju nove ideje, jer gdje se ušulja rutina, tu se pomalo gasi kreativnost. Meni je posebno zabavna ona izreka koja kaže da kad se u poslu osjećate jako ugodno i mirno, znači da ste u nekom problemu samo to još ne znate :)
