Na sve moguće načine sam nastojala objasniti da se jako trudim i da su sva moja postignuća rezultat ogromnog truda i rada. Pokušavala sam objasniti da sreća s tim nema nikakve veze... Tako je i bilo! Najčešće to i jest bila prava istina. Pogrešno sam vjerovala da je bilo koji uspjeh neovisan o sreći i da treba zapeti iz petnih žila da bi se uspješno radilo. Posao je bio prepun neizvjesnosti, često začinjen napornim radom. Iako u nju nisam vjerovala, srećom sam imala sreće unatoč takvom razmišljanju. Tada nisam mogla povjerovati da postoji i taj iznenadni faktor koji sve može promijeniti!
Danas, nešto mudrija i s više znanja, i dalje se trudim i radim. Međutim, danas bez problema priznajem da imam sreće. I drago mi je kad to čujem. Ne samo da priznajem sebi i drugima, već sreći otvaram sva vrata i prozore. Očekujem je s veseljem i s radošću računam na nju!
