Sjećam se jednog mog rođendana u nižim razredima osnovne škole na kojem se nekako našao prijatelj koji je komentirao sokove, grickalice i ostalo ponuđeno. Sjećam se, bilo je po 2 bočice Cole po osobi, sirup od višnje i Cedevita. Njemu (djetetu) je to bilo nedovoljno i komentirao je kako je malo Cole.
Zanimljivo je bilo jer sam se tada osjećala prozvanom i bilo je neugodno jer je kvario atmosferu, iako je ponuda bila i vise nego bogata. Taj isti školski prijatelj nikad nije bio brz da počasti nekoga, nije organizirao rođendane niti je puno dijelio nešto s drugima. Puno je želio i tražio za sebe.
Palo mi je to na pamet jer u našem životu ima takvih ljudi i u odrasloj dobi. Prigovaraju na darovanom, kritiziraju dok ih netko časti, negoduju nad uslugama, a sami ne nude bas ništa. Naravno, osim svoje kritike i bezveznih komentara.
U takvim situacijama treba se samo zapitati koliko šutimo takvim pacijentima i iz kakve vlastite nesreće ne podnose one koji im čine dobro i koji rade dobro...
Zanimljivo je bilo jer sam se tada osjećala prozvanom i bilo je neugodno jer je kvario atmosferu, iako je ponuda bila i vise nego bogata. Taj isti školski prijatelj nikad nije bio brz da počasti nekoga, nije organizirao rođendane niti je puno dijelio nešto s drugima. Puno je želio i tražio za sebe.
Palo mi je to na pamet jer u našem životu ima takvih ljudi i u odrasloj dobi. Prigovaraju na darovanom, kritiziraju dok ih netko časti, negoduju nad uslugama, a sami ne nude bas ništa. Naravno, osim svoje kritike i bezveznih komentara.
U takvim situacijama treba se samo zapitati koliko šutimo takvim pacijentima i iz kakve vlastite nesreće ne podnose one koji im čine dobro i koji rade dobro...
