Pitanje samostalnosti pomalo je neobično za odrasle ljude. Ipak, mnogi odrasli ljudi nisu samostalni.
Jedna moja poznanica živi kod bake. Kaže da joj baka svaki dan kuha i uživa u tome nakon posla, no ne može dovesti dečka u stan, jer baki nije drago da joj dolaze muškarci. Poznanica ima 36 godina.
Jedan poznanik ima 2 djece, a supruga često putuje u inozemstvo i nema je doma po nekoliko dana. Za to vrijeme djecu čuva sam ili njeni roditelji. On ih baš ne voli i ne podnosi njihove priče, no svaki dan nakon posla ide kod njih na ručak jer mu čuvaju djecu pa onda najmanje 2 sata sudjeluje u razgovorima koje oni započinju.
Jedna poznanica živi sa svekrom koji je alkoholičar. Ne radi joj ništa, samo je jako neuredan i dolazi kasno kući. Sve ih probudi i djeca se uplaše po noći jer im nije jasno što je djedu. Onda ih ona stišava i objašnjava da nije ništa, nastojeći da ne vide djeda u “veselom” izdanju. Mora trpjeti jer je to njegova kuća, a ima i dobru mirovinu te je više nego velikodušan prema njima.
Jedna poznanica živi kod dečka. On joj ne da da izađe s prijateljicama, osim s onima koje on “odobri”. Ona si objašnjava da on to radi za njeno dobro i da odlično procjenjuje ljude. Živi negirajući istinu. Živi u zabludi. Dečko inače dobro zarađuje, ali sve određuje u njihovom životu. Ona kaže da voli takve “očinske” tipove muškaraca koji vode brigu o njoj. Jedino joj malo smeta što prati svaki njen korak…
Sad će mnogi reći da su sve to “čari” života u zajednici, zajedničkim kućanstvima ili partnerskim odnosima.
Kad se zapitate jeste li samostalni u svojoj odrasloj dobi, pitajte se živite li život po svojoj mjeri ili balansirate između koristi i nezadovoljstva. Mnogi zbog jedne koristi trpe druge stvari koje im se ne sviđaju.
Nažalost, često se ispostavi da tih par koristi “nije ni do koljena” problemima i nezadovoljstvu koje si stvore u životu. Ako važemo između slobode i određenih koristi, jasno je da zbog koristi moramo žrtvovati slobodu.
U nekoj fazi života je to normalno, jer čovjek živi u roditeljskom ili drugom domu i mora poštovati pravila onih koji su taj dom stvorili. Međutim, kad čovjek dođe u odraslu dob, ima li pravo stvoriti dom po svojoj mjeri?!
Ili može živjeti po mjerilima nekih drugih kao pasivan promatrač pravog života… Govorimo li onda o samostalnosti, o slobodi? Sloboda je stvar izbora, stvar hrabrosti i stvar odluke. Nisu svi spremni na takvu odgovornost.
Naravno, ima ljudi koji odluče ostati u kavezu i onda ga pomno uređuju kako bi nekako zaboravili da su oko njih rešetke.
Jedna moja poznanica živi kod bake. Kaže da joj baka svaki dan kuha i uživa u tome nakon posla, no ne može dovesti dečka u stan, jer baki nije drago da joj dolaze muškarci. Poznanica ima 36 godina.
Jedan poznanik ima 2 djece, a supruga često putuje u inozemstvo i nema je doma po nekoliko dana. Za to vrijeme djecu čuva sam ili njeni roditelji. On ih baš ne voli i ne podnosi njihove priče, no svaki dan nakon posla ide kod njih na ručak jer mu čuvaju djecu pa onda najmanje 2 sata sudjeluje u razgovorima koje oni započinju.
Jedna poznanica živi sa svekrom koji je alkoholičar. Ne radi joj ništa, samo je jako neuredan i dolazi kasno kući. Sve ih probudi i djeca se uplaše po noći jer im nije jasno što je djedu. Onda ih ona stišava i objašnjava da nije ništa, nastojeći da ne vide djeda u “veselom” izdanju. Mora trpjeti jer je to njegova kuća, a ima i dobru mirovinu te je više nego velikodušan prema njima.
Jedna poznanica živi kod dečka. On joj ne da da izađe s prijateljicama, osim s onima koje on “odobri”. Ona si objašnjava da on to radi za njeno dobro i da odlično procjenjuje ljude. Živi negirajući istinu. Živi u zabludi. Dečko inače dobro zarađuje, ali sve određuje u njihovom životu. Ona kaže da voli takve “očinske” tipove muškaraca koji vode brigu o njoj. Jedino joj malo smeta što prati svaki njen korak…
Sad će mnogi reći da su sve to “čari” života u zajednici, zajedničkim kućanstvima ili partnerskim odnosima.
Kad se zapitate jeste li samostalni u svojoj odrasloj dobi, pitajte se živite li život po svojoj mjeri ili balansirate između koristi i nezadovoljstva. Mnogi zbog jedne koristi trpe druge stvari koje im se ne sviđaju.
Nažalost, često se ispostavi da tih par koristi “nije ni do koljena” problemima i nezadovoljstvu koje si stvore u životu. Ako važemo između slobode i određenih koristi, jasno je da zbog koristi moramo žrtvovati slobodu.
U nekoj fazi života je to normalno, jer čovjek živi u roditeljskom ili drugom domu i mora poštovati pravila onih koji su taj dom stvorili. Međutim, kad čovjek dođe u odraslu dob, ima li pravo stvoriti dom po svojoj mjeri?!
Ili može živjeti po mjerilima nekih drugih kao pasivan promatrač pravog života… Govorimo li onda o samostalnosti, o slobodi? Sloboda je stvar izbora, stvar hrabrosti i stvar odluke. Nisu svi spremni na takvu odgovornost.
Naravno, ima ljudi koji odluče ostati u kavezu i onda ga pomno uređuju kako bi nekako zaboravili da su oko njih rešetke.
