Pretraži ovaj blog

subota, 9. studenoga 2013.

Je li to istina?

Teško je priznati, ali svi lažu. Roditelji lažu djeci, djeca lažu roditeljima, bračni partneri govore neistine, a često se laže i na radnom mjestu. Istraživanja pokazuju da ljudi često lažu. U knjizi Zar bismo vam lagali?, dr. Seager i dr. Mann navode rezultate istraživanja agencije Gallup i lista Daily Telegraph koje je provedeno u Velikoj Britaniji: 
  • 24 posto anketiranih kaže da je lagalo barem jednom u zadnja 24 sata 
  • 75 posto anketiranih kaže da nije lagalo u zadnja 24 sata ili da se ne sjeća 
  • 8 posto anketiranih kaže da nikad nije lagalo, čak ni u dobroj namjeri 
  • 31 posto anketiranih smatra da je čulo laž barem jednom u zadnja 24 sata 
  • 27 posto smatra da vrlo dobro laže. 

Autori smatraju da su ovih 8 posto koji tvrde da nikad nisu lagali, zapravo, najveći lažljivci od svih. Novija anketa koju je provelo osiguravajuće društvo Royal & Sun Alliance pokazuje da ljudi možda lakše lažu nego početkom devedesetih godina prošlog stoljeća:
  • 45 posto kaže da je spremno lagati šefu 
  • 43 posto kaže da mirne duše laže susjedima 
  • 41 posto priznaje da bi lagalo prijateljima 
  • 20 posto kaže da je lagalo osiguravajućem društvu 
  • 38 posto kaže da nikad nije lagalo! 
Tijekom dana često izgovorimo bezazlene laži poput: 
  • Lijepa ti je ta košulja. 
  • Izgledaš puno mlađe. 
  • Baš mi je drago što te vidim. 
To su izjave kojima želimo drugima uljepšati dan, izvući se iz dosade ili neugodne situacije, no puno gore su one kojima nanosimo štetu kolegama ili tvrtki za koju radimo. Autorica A. K. Šoljaga navodi da je laganje prilično raširena pojava i ljudi su prilično vješti u tome. Većina laži koje u životu kažemo nikada ne bude otkrivena. Procjenjuje se da se u prosjeku čovjek „izvuče“ s više od 95 posto iz laži koje je izrekao. 

Ljudi lažu: 
  • kako bi izbjegli kaznu ili neugodnost 
  • kako bi bili prihvaćeni ili poboljšali odnose 
  • kako bi pomogli drugima 
  • kako bismo povećali moć, novac ili divljenje. 

Prema autorima dr. Seager i dr. Mann, najčešći načini laganja na poslu su:
  • namjerno prešućivanje važnih informacija 
  • davanje manje informacija nego što je potrebno 
  • namjerno davanje dvosmislenih informacija 
  • davanje nevažnih informacija kako bi se skrenulo s teme 
  • iskrivljavanje informacija kako bi se zavelo na krivi put 
  • davanje više informacija nego što je potrebno radi zbunjivanja 
  • manipuliranje informacijama 
  • bezočno laganje. 

Isti autori navode da svaki peti radnik u Velikoj Britaniji kaže da je izmislio izgovor kako bi ostao kod kuće na lažnom bolovanju. Upravo zbog toga samo 29 posto menadžera vjeruje radniku kada javi da je bolestan. Mnogi zaposlenici smatraju da imaju pravo na određeni broj dana bolovanja u godini, bez obzira jesu li stvarno bolesni ili nisu.
Prema autorima dr. Seager i dr. Mann, treba obratiti pažnju na pouzdane i nepouzdane znakove laganja.

Pouzdani znakovi laganja:
  • Manjak detalja u odgovorima 
  • Neuvjerljivost i nesigurnost 
  • Nedostatak činjenica 
  • Prečesto korištenje pasiva 
  • Ponavljanje općih fraza 
  • Veliki broj negativnih izjava 
  • Nedostatak osobnosti u govoru 
  • Duže pauze prije odgovora na pitanje 
  • Brži govor i kraći odgovori 
  • Viši glas nego inače 
  • Širenje zjenica 
  • Stiskanje usana 
  • Manji broj pokreta prstiju na rukama i stopala. 
Ako ste pomislili da se vama tako nešto ne može dogoditi, pokušajte se prisjetiti jeste li „malo uljepšali“ svoj životopis ili ste na razgovoru za posao ipak malo „dodali“ kako biste se pokazali u ljepšem svjetlu.

Nije nam uvijek važno prepoznati dobronamjerne laži, ali postoje životne situacije gdje nam je od presudnog značaja znati istinu. Važno je usavršiti svoje vještine otkrivanja laži, ali je ipak važno u obzir uzeti više elemenata, odnosno znakova kod procjene laže li vam netko ili ne.

utorak, 5. studenoga 2013.

Vaš film

Naše društvo je potpuno posvećeno brojanju i vaganju, kao i analizi onoga što radimo ili posjedujemo. Često čujem pitanja: „Koliki ti je promet ili plaća?“, „Koliko je polaznika u grupi?“, „Koliko ti je star auto?“, „Koliko imaš iskustva u tom poslu?“ i slično. S druge strane, djecu se stalno pita: „Što ćeš biti kad odrasteš?“, studente se pita: „Što želiš učiniti nakon što diplomiraš?“ i slično.

Koncentrirani smo na brojanje i na zadatke, kao da se život sastoji od nekoliko kratkih serija, a ne dugometražnog filma. Tako se dogodi da živimo u serijama koje imaju svoj uvod, zaplet i kraj, a ne vidimo cijelu sliku. Upravo iz tog razloga nastaje nemir, nezadovoljstvo i osjećaj nemoći da sagledamo pravu životnu i poslovnu svrhu. Naše serije punimo različitim sadržajima, informacijama, predmetima, imovinom i različitim likovima što seriju čini uzbudljivom i sadržajnom.

Međutim, važno je da ozbiljno promislimo koliko su svi dijelovi serije važni za životni film. Sve što smo doživjeli, sva naša iskustva, znanja i sve vještine utjecale su na našu osobnost. Ono što smo bili u prošlosti, utječe na nas sada, a isto tako djeluje i na našu budućnost. Nažalost, ljudi teško prihvaćaju tu misao, jer ona znači da od ovog trenutka trebamo preuzeti odgovornost za svoj život i upravljati svojim životnim projektom. Naš život čine izbori, a mnogi se često odlučuju na ulogu pasivnog promatrača jer vjeruju da ne mogu utjecati na životne događaje ili se nažalost uključuj u tzv. „klub vječnih prigovarača“.

Vrhunske sportske rezultate jednog sportaša čine svi treninzi i sati provedeni u aktivnosti, posebna prehrana i predanost takvom stilu života. Vrijednost slike vrhunskog slikara ne čini samo platno, boja i satnica potrebna za njeno stvaranje, nego svi oni sati koji su potrebni da postane umjetnik kojeg se prepoznaje i cijeni. Dakle, život je projekt u kojem svakodnevno trebamo biti korak bliže našem glavnom cilju kojeg smo si zadali. Upravo iz tog razloga je važno da vidimo cijelu sliku i definiramo svoju svrhu.

Stručnjaci kažu da je potrebno oko 10.000 sati da biste postali vrhunski stručnjak u nečemu. Svi se moramo zapitati koju satnicu smo već odradili u našem filmu i koliko smo blizu našem cilju. Smisao bi trebao biti u stalnom usavršavanju, aktivnosti, približavanju najboljoj verziji sebe koja možemo postati. Za početak, to je moguće samo ako postanemo svjesni mogućnosti izbora i obvežemo se na dosljednost.

Traži se dosljednost!

Smatram da je dosljednost vrijedna vještina i važna odluka kojom započinje željena promjena. Ako odlučimo učiti strani jezik, izgubiti kilograme, naučiti svirati neki instrument ili biti uspješniji u poslu, snagu volje i dosljednosti ništa ne može zamijeniti. Za uspjeh su, naravno, potrebne vještine i specifična znanja, no svi znamo bezbroj pametnih i talentiranih ljudi koji su vrlo malo ili skoro ništa postigli u svom životu.

Razlozi za neuspjeh u projektima mogu biti različiti, no zaista veliki broj ljudi ne može skupiti snagu kontinuirano ići prema svom cilju, svaki dan čineći još malo više za sebe i ljude oko sebe.

J. Girard tvrdi da je entuzijazam poput vihora, odnosno da je riječ o dinamičnoj kvaliteti koju svatko može postići. Za uspjeh je potrebna potpuna posvećenost i ispunjavanje svakog obećanja kojeg ste dali vašim partnerima, poslovnim suradnicima ili klijentima. Ljudi često ne znaju koji su im ciljevi, ne znaju kojim putem idu, ne znaju što će sutra raditi ili kako će im izgledati sljedeći mjesec. U vremenu promjena, teško je osmišljavati dugoročne ciljevi i pripremati dugoročne planove, no moramo biti svjesni da svaki dan donosimo odluku za današnji dan. Kada se ujutro probudimo, donosimo odluku hoćemo li iskoristiti 24 sata koja su pred nama ili ćemo jednostavno postojati.

Život je tu da ga živimo. Nismo rođeni samo da postojimo.

Razmislite o svom životu i vremenu koje vam je darovano kao o projektu u kojem trebate iskoristiti vrijeme kako biste na kraju postigli željene rezultate. Kada vidimo da se približavamo svom cilju ili kada uočimo napredak u bilo kojoj vještini, entuzijazam se povećava. Dakle, potrebna je dosljednost, a nekada i veliki trud da biste vidjeli pozitivnu promjenu. Kada uočimo koliko smo napredovali, to nam daje snagu da i dalje budemo dosljedni i ništa nas više ne može zaustaviti.

Kao što zemljoradnici prvo pripreme zemlju, zasade ono što žele, onda zalijevaju i dive se rastu biljke, tako i mi moramo gledati na rezultate kao nešto što će uslijediti ako se dovoljno potrudimo. Važni rezultati se nikada ne mogu ostvariti bezvrijednim sredstvima. Sutra nam donosi ono što smo zasadili danas. Samo o nama ovisi što ćemo posaditi!

9 koraka do poslovne promjene

Kako bismo okrenuli krizu u svoju korist i promijenili poslovni put kojim nismo zadovoljni važno je da prihvatimo kako je svaki razvoj i promjena proces te da je naš život veliki projekt u kojem moramo aktivno sudjelovati želimo li ostvariti snove. Na karijeru i poslovni put možemo gledati kao na planinarenje. Katkad je teško i do vrha nas vode uske strme stazice, no putem naiđemo i na dijelove gdje možemo uživati u ljepotama i miru oko sebe. Možemo se odlučiti i spustiti, a to treba biti stvar vlastite odluke, motivacije i odabira pravog trenutka.

Kako napraviti hodogram karijere

Ako vam glavom prolazi bezbroj misli, ako se osjećate pomalo izgubljeno pa i prestrašeno, ako niste više sigurni na kojem ste dijelu karijernog puta, jeste li u podnožju, na sredini ili vrhu, uspinjete li se ili spuštate, vrijeme je uzmete veći papir, nacrtate hodogram svoje karijere i označite sve promjene na tom putu. Vi ste autor i vlasnik svoje skice i ne opterećujte se s time kako ona treba izgledati. Krenite od početka karijere (ili onog trenutka koji za vas znači stvarni početak karijere i razvoja), nacrtajte, skicirajte, napišite i označite sve važne trenutke, preokrete i osobe koje ste sreli tim putem.

Razmislite provlače li se tim putem iste vrijednosti i ima li sličnosti u situacijama kriza ili velikih promjena? Ima li sličnosti u situacijama kada ste se osjećali dobro, puni snage i kada ste napredovali? Koja je poveznica u svemu tome? Sada, s vremenskim odmakom, vidite li neke obrasce ili pravilnosti u svom ponašanju? Kakvi su vas strahovi tada obuzimali? Kakvo raspoloženje je prevladavalo? Možete li sebe pohvaliti ili ste negdje mogli biti i bolji? Ako smatrate da možete biti bolji, ova kriza je pravi trenutak za novi plan djelovanja i ostvarivanje snova. Ako vidite ljude oko sebe koji ostvaruju snove i uživaju u svom poslu, sigurno možete i vi! Sve što je netko drugi napravio vi možete ponoviti (još i bolje).
Koraci promjene

Proučite koje korake stručnjaci naglašavaju kao nužne u ostvarivanju osobnih potencijala:

1. korak: Najteže je početi mijenjati sebe. Prvi korak mora biti odvažan. Često se doslovce moramo natjerati u akciju. Ako promjenu odgađamo za sutradan, ponedjeljak ili određeni datum u mjesecu, to je potvrda neodlučnosti i slabe namjere. Kada odlučimo, u promjenu treba krenuti odmah, istog trenutka. Vaša odluka onda svojom snagom može otvoriti sva vrata!

2. korak: Aktivirajte se na više područja. Na primjer, ako ste odlučili usavršiti strani jezik, pravo je vrijeme da započnete i s tjelesnom aktivnosti ili možda učenjem još jedne vještine. Tijelo i mozak vole aktivnost pa ćete promjenom i ubrzanjem dinamike života dobiti još veći zalet za onu aktivnost koja vam je najvažnija.

3. korak: Sjetite se osobe kojoj se divite ili vam je inspiracija u onome čime se bavi. Pokušajte definirati koje njezine osobine cijenite i analizirajte na koji način možete kod sebe potaknuti razvoj baš tih vještina. Kada izgubite volju, sjetite se svog uzora, pročitajte nešto o toj osobi, nazovite je ili jednostavno promislite što bi ona u tom trenutku učinila ili što bi vam savjetovala.

4. korak: Kao što se putovanje sastoji od više etapa, tako i vaš cilj mora imati nekoliko podciljeva na putu do krajnjeg rezultata. Potrudite se što prije ostvariti prvi mali podcilj, kako biste pokazali da ste ozbiljni u namjeri. Najprije sebi, naravno.

5. korak: Upornost čini čuda. Mnogi stručnjaci kažu da su uspjeli upravo zato što su bili dosljedni i uporni. Zamislite kakva je upornost rijeke! Oboružajte se strpljenjem i upornošću i jednostavno se odlučite kretati iz dana u dan bez zaustavljanja.

6. korak: Uvijek poduzmite sve što treba, dajte sve od sebe. Ako se ipak dogodi nešto neželjeno, razmišljajte kako da prepreku okrenete u svoju korist, jačajući kreativnost i snalažljivost. Pitajte se što možete naučiti iz svake neugodne situacije ili kakvo je razmišljanje prethodilo tom događaju. Nemojte se samosažalijevati, optuživati ili kritizirati. Sjetite se da za nekoliko dana taj događaj više neće imati toliku važnost. Zapitajte se s kojom mudrosti izlazite iz te situacije. Kriza je stroga, ali odlična učiteljica.

7. korak: Ako baš padnete, jednostavno zamislite da ste u hodu pali u prašinu. Što se onda dogodi? Ustanete, pogledate oko sebe, stresete prašinu s odjeće, pljesnete dlanovima da otresete prašinu s ruku i krenete dalje. Neugodno vam je par trenutaka, no uskoro shvatite da to i nije tako strašno te da se događa i drugima. Ne postoji život u kojem nema uspona i padova. Ako padnete, znači da se trudite kretati.

8. korak: Darujte ljudima oko sebe što žele, pomozite im da ostvare svoje snove da biste i vi dobili što želite. Ako niste škrti prema drugima, uskoro ćete se okružiti sličnim ljudima. Ljudi koji nas okružuju naše su zrcalo. Kad bismo svakome koga sretnemo u danu darovali osmijeh, blagoslov, lijepu riječ, savjet, pohvalu ili kompliment, sigurno bi nam dan bio ispunjen zadovoljstvom i pozitivnim vibracijama. U takvoj atmosferi, sva su čuda moguća!

9. korak: Pažljivo i neprestano pripremajte se za važne poslovne događaje, čak i ako ih ne vidite u bliskoj budućnosti. Spremnost na velike događaje daje sigurnost, motivaciju i čini vas hrabrijim. Ako se pripremate, znači da kontinuirano učite, razvijate se i osnažujete. To znači da ćete biti spremni iskoristiti svaku situaciju bez zadrške. To znači da ćete za mjesec dana biti mnogo sposobniji nego danas. A kad postanete svjesni svog napretka, ništa vas više ne može zaustaviti!


(članak objavljen na Sensa portalu)

Želite li uspjeti, molim vas, nemojte odustati

Znanje bez volje ne vrijedi
Obično svoj životopis počinjem rečenicom „Nakon što sam završila 1. ekonomsku školu u Zagrebu, upisala sam Ekonomski fakultet, diplomirala u roku i nakon četiri godine magistrirala, a trenutno završavam doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu... Vodim tvrtku Filaks i osnivačica sam ustanove za obrazovanje odraslih Poslovno učilište Filaks...“

Istina je zapravo da znanje samo po sebi i nema neku moć. Ako ne djelujemo i nismo aktivni, znanje nije jamstvo za uspjeh. Neki su ljudi nakon što su završili srednju školu ili fakultet stali, nisu radoznali, nemaju volje i ne vide smisao u čitanju knjiga, stručnoj literaturi ili edukaciji. Isto tako, neki su imali volju, no nažalost financije su ih spriječile da se posvete edukaciji pa su morali u potragu za poslom. Neki su imali složene obiteljske odnose pa nisu mogli posvetiti se sebi i svom razvoju...

Sve to mogu biti valjani razlozi, ali i opravdanja. Važno je naglasiti da edukacija ne mora biti samo formalna, niti je važno da svi nastave učiti na studijima. Usavršavati se možemo samostalno svaki dan, čitanjem, usvajanjem novih vještina, pohađanjem različitih radionica ili jednostavno promatranjem drugih.


Što nas tjera dalje? Zašto sam članak o volji i uspjehu počela rečenicom o sebi? Ako se vratim korak unatrag, onda bi moj životopis trebao ići ovako: „Nakon što smo u dvije sekunde izgubili sve to smo imali, odnosno nakon što je pala granata na našu kuću, nakon čega smo izgubili krov nad glavom i sve što su moji roditelji stvarali 18 godina, preselila sam se u novu sredinu, upisala 1. ekonomsku školu i tako dalje...“ Neću pisati o tome da nam je bilo teško što smo ostali bez ičega, krenuli od nule, odnosno minusa.... Više volim govoriti o tome da sam odlučila krenuti dalje.

Dakle, što čovjeka koji nema ništa natjera da krene dalje? Prvo, baš i nemate drugog izbora... Nemate što izgubiti. Kada ste na dnu, možete jedino dalje tonuti ili početi gledati prema gore. I tako sam se ja polunesvjesno (sada vidim da je bilo sve s razlogom i smislom), odlučila ponašati kao da se ta gorka istina ne odnosi na mene. Ni mnogo mojih poznanika ne zna za ovaj početak. Zašto bismo se vraćali na nešto ružno, kad nas u životu može čekati toliko toga novog, boljeg i posebnog? Znala sam da je edukacija i rad na sebi jedan od načina da proširim spoznaje i poboljšam život. Imala sam i volju.
Treba 10 000 sati da u nečem postanemo stručni

Još u 17. stoljeću Oliver Cromwell rekao je da prestajemo biti dobri ako se prestanomo truditi biti bolji. Međutim, često se očekuje da poboljšanje dođe preko noći. Ako ne dođe u roku dan ili dva, ljudi znaju odustati. Za sva poboljšanja treba vremena. Neki stručnjaci kažu da nam treba oko 10.000 sati da bismo postali vrhunski majstor u svom poslu, bez obzira o čemu je riječ. Dakle, treba svaki dan naučiti nešto novo, imati volju, popraviti nešto kod sebe iz dana u dan i na kraju će s vremenom doći rezultati.

Oni neće doći ako nemamo volju biti dosljedni. Kao što nitko za nas ne može vježbati trbušnjake ni naučiti njemački jezik, tako nitko za nas ne može preuzeti ni tu odgovornost da nas odvede do ostvarenja našeg cilja. Svaka knjiga, članak, predavanje ili radionica, radno mjesto, svaki pozitivan razgovor ili sastanak vode prema novom znanju, usavršavanju i razvoju. Prirodno je da želimo napredovati, rasti i razvijati se. U takvoj situaciji raste nam i samopouzdanje. Katkad se dogodi da jednostavno ne vidimo svjetlo na kraju tunela. I nije moguće unaprijed vidjeti put.

Ne možemo znati što će se sve dogoditi, ali pogledamo li u prošlost, vidjet ćemo da životni mozaik ima smisao, da smo iz toga nešto vrijedno naučili i da nas to danas čini kvalitetnijom osobom. Bez obzira na to jeste li na dnu, jeste li prešli već dobar dio puta ili ste tik do vrha, uvijek sve aktivnosti začinite voljom. Umjesto da zbrajate što se loše dogodilo, od sada odlučite mjeriti samo pozitivne korake i svoj napredak u životnoj utakmici.

(članak objavljen na Sensa portalu)

Kako se nositi s podmetanjima u poslu

Ne opravdavajte se i ne dokazujte
Vjerujem da nema osobe koja se nije našla u situaciji da je netko ogovara, optužuje ili ružno govori o njoj. Prvi poriv najčešće je pravdanje, dokazivanje i objašnjavanje. Međutim, to nije korisno niti rješava situaciju u kojoj smo se našli. Svako opravdavanje ulazak je u slijepu ulicu, a različita percepcija onemogućava da bilo što dokažemo ili objasnimo. Slušajući što govore takve osobe, puno možemo saznati upravo o njima i njihovu unutarnjem životu.

Često situaciju pokušavamo uravnotežiti vraćanjem istom mjerom i s ljutnjom nastavljamo održavati započeto neprijateljstvo ili nesporazum. Neprijateljstvo potiče novo neprijateljstvo i ne može zaustaviti nastavak neugodnih nesporazuma. Ogovaranje rasplamsava maštu i potiče druge da čine isto.


Negativno ili pozitivno je izbor, a ne "viša sila"
Proživljavanje istoga iz sata u sat i analiziranje događaja u kojem smo trebali „reći to i to“, „postupiti tako i tako“, samo su destruktivne misli koje razaraju, a u prošlosti se ništa ne može ispraviti. Uspijemo li prihvatiti stvari kakve jesu i uzeti ljubav kao svoje najjače oružje, većina situacija riješi se sama od sebe jer je teško ratovati s nekim tko u ruke ne želi uzeti isto oružje. Tko je jednom nekome oprostio ili prihvatio svog neprijatelja, zna kakvo olakšanje to donosi i kakav mir slijedi kao nagrada. Ljubav je štit koji čuva, brani nas od otrovnih strijela, oslobađa od negativnih utjecaja.

Naša je odgovornost hoćemo li se prepustiti negativnom razmišljanju i smišljanju osvete ili se osloboditi i uživati u svakodnevnim aktivnostima i ljepoti koja nas okružuje. Ako volimo sebe i želimo iskoristiti svaki dan koji nam je darovan, nećemo imati vremena za mržnju i negativne emocije prema drugima. To ne znači da ćemo se ponašati kao slijepci i praviti se da ništa od toga ne postoji. Kao što postoje predivne osobe, uvijek će postojati i oni koji odabiru biti negativni. To je stvar odluke.


Male stvari kao obrana
Kad nas obuzmu negativne emocije, važno je pronaći male stvari koje nam skreću misli na nešto drugo. Može pomoći glasno pjevanje ili usmjeravanje pažnje na neke detalje i analiziranje tih detalja na sve načine kojih se možete sjetiti. Nekim ljudima pomaže i dogovor sa samim sobom i priznanje da su imali pravo na malo negativizma, ali da od tog trenutka odlučuju odabrati samo pozitivno razmišljanje i pogled u budućnost.

Osobu koja vam je nanijela nepravdu možete zamišljati u svakodnevnim aktivnostima, blagu, mirnu i usmjerenu na nešto lijepo - kako uživa u ručku s djetetom, s ljubavlju pomazi svog psa, pomaže starijim roditeljima.... To nije lako, no uvećavanje „neprijatelja“ nama donosi dodatnu nervozu i svaki put iznova proživljavamo neželjeni događaj.

Pozitivno razmišljanje na početku neće ići automatski niti možemo po kratkom postupku zauvijek zaustaviti ljutnju i razočaranje. Oni će se javljati, ali važno je vježbati i ne odustati s pozitivnim mislima i djelovanjem. Kad jednom s voljom krenemo, vjerojatno se više nećemo poželjeti vratiti na stari negativizam.

Biti blag u vremenu grubosti
Na početku 20. stoljeća najvažnije osobine cijenjenih ljudi bile su građanska angažiranost, odgovornost, radišnost, čast, ugled, moral, lijepo ponašanje, plemenita djela i integritet. Nažalost, u poslovnom okružju danas se pristojni i blagi ljudi često karakteriziraju kao slabi ili nedovoljno uvjerljivi u poslovnoj komunikaciji. U društvu gdje je nadmetanje imperativ, takvi pojedinci na prvi pogled djeluju nespretno ili kao osobe koje nisu dorasle ozbiljnim bitkama.

Pristojan čovjek koji oplemenjuje druge je otmjen. Dugoročno gledano, otmjene osobe s dostojanstvom imaju veći utjecaj na druge, ali i grade čvrste temelje svog posla. Ne opterećuju se povremenim napadima, uvredama ili uznemiravanjima bilo koje vrste. Pred otmjenim čovjekom bezobzirnost i vulgarnost u ophođenju jednostavno bježi, a počinju ga okruživati ljudi istih vrijednosti. To su intuitivni vođe, inspiracija onima koji idu drugim putem, svjesno i hrabro. Često se ne vide na prvi pogled, ponekad se izgube u mnoštvu, ali dovoljno pažljivi uvijek ih primijete.

Biti blag u vremenu grubosti zahtijeva iznimnu snagu i volju, no ništa nije toliko moćno kao osoba koja pozitivno misli, djeluje i hrabro kroči svojim putem.

(članak objavljen na Sensa portalu)

Poduzetničke greške

Izdvojeni primjeri neuspješnih poduzetničkih pothvata često više sliče izmišljenim pričama nego stvarnim ljudskim i poslovnim sudbinama. Kretanje u samostalni posao obično je uzrokovano željom pojedinca da samostalno djeluje, odgovara za uspješno poslovanje i u prosjeku zarađuje više od prosječnog zaposlenika. Poduzetnik ima veći izazov i povećanu odgovornost za uspjeh ili neuspjeh što pruža osjećaj zadovoljstva u gradnji samostalne poslovne karijere, no nažalost određeni broj poduzetnika više slijedi svoju intuiciju nego stvarne pokazatelje i općenito ima nerealna očekivanja od tvrtke koju tek gradi. Veliki je broj poduzetnika koji u avanturu kreću samo zato što nešto znaju dobro raditi i smatraju da će se netko (država, viša sila, kupci itd) pobrinuti za njihove proizvode ili usluge nakon što ih ponude tržištu. Neke osobe vjeruju da moraju „oploditi“ ušteđevinu nekim poduzetničkim projektom i ulaze u poslove o kojima ne znaju dovoljno, isključivo na nagovor uvjerljivih prijatelja ili rodbine. Zanimljivo je koliko poduzetnika ne zna izračunati potencijal tržišta, niti o tome razmišlja sve dok ne dođu prvi problemi s plasmanom proizvoda.

Tek kada utvrde da nitko nije čuo za njihovu ponudu niti se odlučio kupiti, počinju razmišljati o mogućim rješenjima. Činjenica je da se dobit stvara isključivo na tržištu, a ne dolazi od proizvoda, rada, menadžera ili zaposlenika. Samo su potrošači spremni platiti pravu cijenu za određeni proizvod ili uslugu. Mali poduzetnici moraju posebno biti svjesni važnosti kreiranja potražnje koja ima za cilj da potrošači najprije potraže njihove proizvode, umjesto da se obrate većem konkurentu. Za takvo ponašanje im treba dati pravi razlog, a uloga marketinga i jest u traganju i određivanju ravnoteže između poduzeća i potrošača na tržištu. Međutim, poduzetnici su često u zabludi, jer imaju nerealna očekivanja. Neke od najčešćih grešaka su:

  1. Ne vidim konkurenciju 
  2. Neću uspjeti s visokim cijenama 
  3. Pomoći će mi prijatelji i kolege 
  4. Za svaki slučaj ciljat ću na cijelo tržište 
  5. Imam posla, nemam vremena za planiranje. 

U poduzetništvo se ne kreće bez dobro osmišljenog plana aktivnosti koji pomaže da se jasnije sagleda situacija. Važno je biti poduzetan i strastven, ali odluke se ne smiju donositi bez analize dostupnih podataka. Ispravnu odluku moguće je donijeti jedino na temelju informacija, znanja i iskustva. Intuicija i korištenje postojećih očitih šansi trebaju biti samo dodatak postojećim znanjima o tržištu, kupcima, proizvodima i uslugama.
Osobe koje su skeptične u svezi poduzetništva, često razmišljaju da veliko poduzeće uvijek može «pojesti» malog poduzetnika. 

Međutim, uspješna mala i srednja poduzeća na hrvatskom tržištu su dokazala da i «mali» uvijek imaju svoje mjesto pod suncem, ukoliko se pobrinu da «velikima» konkuriraju na nekoliko načina:
1. specijaliziranjem na uski tržišni segment (nišu)
2. fleksibilnošću poslovanja i prilagođavanju potrošačima
3. osiguravajući superiornu uslugu potrošačima
4. omogućavajući interakciju s kupcima i potrošačima.




Tu si gdje jesi...

U ležernijim, ali i poslovnim razgovorima često čujemo komentare da je situacija takva kakva jest, da se ne može puno napraviti i da se čovjek mora okrenuti oko sebe i jednostavno priznati da nitko nema novaca. Je li to uistinu tako i jesmo li zaista samo obični robovi situacije na tržištu?

Kada se okrenemo oko sebe, vidljive su nam posljedice krize. Neki su izgubili posao, neki ga traže već mjesecima. Kupovna moć je pala, kupci se ponašaju drugačije nego prije, a tržište je postalo prezasićeno različitim proizvodima i uslugama. Je li uopće moguće uspješno raditi i zarađivati pod tim uvjetima? Jasno je da je moguće! Poznajete li ljude koji još uvijek uspješno plaćaju sve svoje obveze, voze skupe automobile, ručaju i večeraju u restoranima ili putuju? Naravno da takvi ljudi postoje i susrećemo ih na svakom koraku. Činjenica je da će uvijek postojati kupci koji su spremni platiti za proizvode i usluge koje žele ako na odgovarajući način ispunite njihove želje i potrebe, a istodobno nadmašite njihova očekivanja. Iako je na tržištu sve već poznato i viđeno, još uvijek postoje načini kako možete pozitivno utjecati na ponašanje kupaca i motivirati ih da kod vas kupe proizvod ili uslugu više, odnosno postanu lojalan kupac dulje razdoblje. Osjećamo kako je nepoštena činjenica da ćete uspješnom prodajnom komunikacijom prije prodati prosječno kvalitetan i zanimljiv proizvod nego što je moguće da će se kvalitetan proizvod ili usluga prodavati sami od sebe. Nažalost, u poslovnoj komunikaciji ne dobivamo što zaslužujemo, nego ono što komuniciramo s tržištem. Budite toga svjesni u svakom trenutku, u svakom kontaktu s klijentima i kupcima. To ne znači da je dovoljno samo uspješno komunicirati.

Za uspjeh na današnjem tržištu potrebni su kvalitetni proizvodi i usluge, učinkovita komunikacija s kupcima i dosljednost u kvalitetnom obavljanju svakodnevnih poslovnih aktivnosti. S obzirom na turbulentno tržište, velike promjene u ponašanju potrošača, trendove i aktivnu konkurenciju, dokazano je da oko 80 posto poduzetničkih projekata propada već tijekom prve 3 godine poslovanja. Ljudi imaju odlične ideje, ali ideja i misao sama za sebe ništa ne vrijede ako to ne uspijevate prodati i tako zaraditi. Na vrijeme treba uočiti činimo li propuste koji mogu dovesti do uništenja posla i financijskih gubitaka. U praksi ljudi često i previše razmišljaju o dorađivanju osobina proizvoda, do detalja uređuju poslovni prostor, pomno aranžiraju izloge, osmišljavaju cjenike, a ne naprave sve potrebne predradnje kako bi posao uspio. Nakon tog „romantičnog“ dijela osmišljavanja ponude, obično slijedi buđenje, ali tek kada poduzetnik utvrdi da nitko nije čuo za njegovu ponudu niti se odlučio kupiti. Nažalost, mnogi tek onda počnu razmišljati o mogućim poslovnim rješenjima i traže savjete stručnjaka. Činjenica je da se dobit stvara isključivo na tržištu i prihod dolazi od kupaca. Ne dolazi od proizvoda, rada, menadžera ili zaposlenika, jer kupci zapravo plaćaju naše plaće. Pokretač poslovanja su potrošači koji bi trebali biti spremni platiti pravu cijenu za ponuđeni proizvod ili uslugu. Mali poduzetnici moraju posebno biti svjesni važnosti strategije kreiranja potražnje koja ima za cilj da potrošači najprije potraže njihove proizvode umjesto da se obrate većem konkurentu. Dati pravi razlog za kupnju nije moguće ako ne istražimo situaciju na tržištu i upoznamo potencijalne kupce. U otprilike 85 posto slučajeva vaši razlozi za kupnju proizvoda i usluga razlikuju se od mišljenja vaših kupaca. Za kupnju treba dati pravi razlog, a uloga marketinga i jest u traganju i određivanju ravnoteže između poduzeća i potrošača na tržištu.

Međutim, poduzetnici su često u zabludi, jer imaju i nerealna očekivanja od tržišta u odnosu na ulaganja. Kako bi se izbjegle takve zablude, nužno je odmah u početku kreirati strategiju, jer je to puno jeftinija opcija nego naknadno popravljati i mijenjati smjer poslovanja... Uostalom, to je već davno potvrdila poslovna izreka: „Ako nemaš vremena za planiranje – imat ćeš za popravljanje!“