Ljudi sve više gledaju i slušaju što će netko reći. Mnogi tako mjere svoje talente i svoje rezultate.
Kad smo bili djeca, vjerovali smo da je sve moguće i da sve možemo postići. Imali smo snove i maštu. Onda smo počeli stvarati i kreirati. Možda vam je netko od roditelja rekao da nešto nije moguće ili da ste se mogli više potruditi. U školi vam je prijateljica rekla da ste baš smotani i glupi. Učiteljica vas nije pohvalila baš kad ste mislili da ste nešto napravili dobro i onda je još pohvalila Mariju, a vi ste mislili da ste na dobrom putu. Sve su to razočaranja u tuđe komentare i mi smo im na kraju povjerovali. Ne samo da smo bili šokirani, već smo prihvatili njihovo mišljenje i jednostavno ga usvojili kao svoju istinu. Nismo se osjećali dobro, nije nam bilo lijepo, no nekako smo povjerovali da drugi znaju bolje.
Sada, u odrasloj dobi, morate naučiti opet vjerovati sebi. Prvo smo si vjerovali pa su nam rekli da nismo u pravu i sad na kraju morate se truditi i raditi na tome. Besmisleno, zar ne?!
Tko će vjerovati u vas ako sami sebi ne vjerujete ili ako ne vjerujete u svoje aktivnosti?! Povjerujte opet da sve možete i da ste vrijedni svake pohvale. Možda vas neće ni hvaliti, možda će reći da radite nešto užasno glupo, no kad uspijete, svi će htjeti sudjelovati u onome što radite ili barem biti blizu vas. Opet, ne trebate nastaviti iz tog razloga da im se osvetite, već se samo sjetite da ljudi nešto kažu u sekundi i već zaborave za par sekundi, a njihove riječi ostaju urezane u vaše pamćenje poput tragova i rezova oštrog noža. Ne skupljajte te rezbarije, već zbrajajte svoje talente i postignuća.
Prestanite vjerovati ljudima koji daju loše komentare, umjesto ljudima koji vas hvale. I kad vas netko pohvali, vi se sigurno sjetite još barem 3 loša komentara. Dajte prednost onima koji vjeruju u vas. Dajte prednost sebi i svom samopouzdanju. Kako?
Prvo, uvijek se nasmiješite kad vam kažu “To je sra..!” i recite: “Hvala”. Zahvalite, ali ne uzimajte k srcu.
Drugo, upitajte čovjeka je li stvarno mislio tako nešto ružno ili se šali. Obično neće imati pametan odgovor na to ili će se krenuti opravdavati.
Treće, zapitajte sami sebe, znači li vama išta komentar te osobe, može li vam kako pomoći da budete bolji i zanimljiviji. Ako možete, zahvalite u sebi i popravite. Uglavnom, cilj je da se nakon toga osjećate dobro ili bolje.
Sve što vam ruši osjećaj zahvalnosti i osjećaj mira, odbacite i ostavite tamo gdje i pripada. Kad vam netko kaže da je nešto SRA…, sjetite se da ta osoba samo govori o poziciji u kojoj sama vjeruje da se nalazi...
Kad smo bili djeca, vjerovali smo da je sve moguće i da sve možemo postići. Imali smo snove i maštu. Onda smo počeli stvarati i kreirati. Možda vam je netko od roditelja rekao da nešto nije moguće ili da ste se mogli više potruditi. U školi vam je prijateljica rekla da ste baš smotani i glupi. Učiteljica vas nije pohvalila baš kad ste mislili da ste nešto napravili dobro i onda je još pohvalila Mariju, a vi ste mislili da ste na dobrom putu. Sve su to razočaranja u tuđe komentare i mi smo im na kraju povjerovali. Ne samo da smo bili šokirani, već smo prihvatili njihovo mišljenje i jednostavno ga usvojili kao svoju istinu. Nismo se osjećali dobro, nije nam bilo lijepo, no nekako smo povjerovali da drugi znaju bolje.
Sada, u odrasloj dobi, morate naučiti opet vjerovati sebi. Prvo smo si vjerovali pa su nam rekli da nismo u pravu i sad na kraju morate se truditi i raditi na tome. Besmisleno, zar ne?!
Tko će vjerovati u vas ako sami sebi ne vjerujete ili ako ne vjerujete u svoje aktivnosti?! Povjerujte opet da sve možete i da ste vrijedni svake pohvale. Možda vas neće ni hvaliti, možda će reći da radite nešto užasno glupo, no kad uspijete, svi će htjeti sudjelovati u onome što radite ili barem biti blizu vas. Opet, ne trebate nastaviti iz tog razloga da im se osvetite, već se samo sjetite da ljudi nešto kažu u sekundi i već zaborave za par sekundi, a njihove riječi ostaju urezane u vaše pamćenje poput tragova i rezova oštrog noža. Ne skupljajte te rezbarije, već zbrajajte svoje talente i postignuća.
Prestanite vjerovati ljudima koji daju loše komentare, umjesto ljudima koji vas hvale. I kad vas netko pohvali, vi se sigurno sjetite još barem 3 loša komentara. Dajte prednost onima koji vjeruju u vas. Dajte prednost sebi i svom samopouzdanju. Kako?
Prvo, uvijek se nasmiješite kad vam kažu “To je sra..!” i recite: “Hvala”. Zahvalite, ali ne uzimajte k srcu.
Drugo, upitajte čovjeka je li stvarno mislio tako nešto ružno ili se šali. Obično neće imati pametan odgovor na to ili će se krenuti opravdavati.
Treće, zapitajte sami sebe, znači li vama išta komentar te osobe, može li vam kako pomoći da budete bolji i zanimljiviji. Ako možete, zahvalite u sebi i popravite. Uglavnom, cilj je da se nakon toga osjećate dobro ili bolje.
Sve što vam ruši osjećaj zahvalnosti i osjećaj mira, odbacite i ostavite tamo gdje i pripada. Kad vam netko kaže da je nešto SRA…, sjetite se da ta osoba samo govori o poziciji u kojoj sama vjeruje da se nalazi...
Barem cipela ima na sve strane...