Pretraži ovaj blog

nedjelja, 12. siječnja 2014.

Zatvorenost i otvorenost uma

Na individualnom savjetovanju često razgovaram s ljudima koji govore o svojim poslovnim uzorima. Znam ih upitati koje su to konkretne stvari i pogodnosti kojima bi se oni voljeli približiti. Najčešće se čuje sljedeće: pojavljivanje u medijima, kvart u kojem uzor živi, automobil koji vozi, česti odlasci u restorane ili na putovanja i slično. Zna se dogoditi da ti uzori u životu dožive i jače poslovne padove ili da se otkriju i dokažu neki ne tako uzorni detalji iz njihovog poslovnog života. Nažalost, ti događaji vrlo često nisu vidljivi i osobi koja je formirala uvjerenje da je ta osoba sretna i uspješna. Um zna ostati zatvoren za te stvari i "sjeća se" onog trenutka kad je formirano mišljenje o uspjehu tog uzora, bez obzira što je došao i do informacije o nesupjehu.
To je samo jedan od malih primjera kako mišljenje temeljimo na prošlim događajima i znamo zanemariti sadašnjost. Međutim, da bismo iz sadašnjosti izvukli zaključke, um moramo držati otvorenim za nove ljude, informacije i događaje. Kao što tvrtke analiziraju tržište, tako bismo i svi mi trebali šire sagledati okruženje u kojem se nalazimo i onda donijeti odluku o ciljevima za osobni ili poslovni razvoj. Budućnost ne moramo temeljiti na informacijama i događajima koji su se dogodili u prošlosti. Uspjeh u budućnosti se neće moći temeljiti na starim tehnikama i isprobanim poslovnim alatima. U današnjem vremenu brzih promjena, jako je važno sagledati sadašnje, odnosno postojeće stanje, ali otpustiti stare obrasce ponašanja.

Spremajući stolove u uredu, naišla sam na veliku količinu nekorištenih, ali starih blokova i rokovnika iz razdoblja prije 2009. godine. To su bile godine kada nismo znali što ćemo s tom ogromnom količinom promotivnih materijala. Ako bih doživljaj sadašnjosti temeljila na hrpi papira koju sam u jednom trenutku imala na stolu i ako bih gledala usko, mogla bih steći zaključak da živimo u vremenu blagostanja :) Upravo na taj način ljuudi često razvijaju djelomično sljepilo za stvari o kojima im se ne da razmišljati, koje ignoriraju ili s kojima im se ne da baviti... Sve stvari i ljudi koji nam trebaju su oko nas, samo treba otvoriti um i dohvatiti ih.

Dakle, potrebna je hrabrost da um otvorimo novim zagonetkama, stvarima koje nismo još istražili, ljudima koje možda trenutno ne vidimo oko sebe ili novim spoznajama... A čini mi se da je upravo došlo to vrijeme - dijelimo se na ljude koji počinju razmišljati šire i idu naprijed i one koji su odlučili razmišljati usko i ostati tu gdje jesu... Pri tome je jako važno da poslušamo sebe i pogledamo oko sebe, upravo kako to kaže M. Karasz: "Misli koje se pojavljuju u kratkim razdobljima, kad čovjek odvoji malo vremena i podigne pogled, misli su razvoja!"