Danas sam išla na konzultacije vezano za završetak doktorske disertacije.Puno sam truda uložila u samo studiranje (trogodišnji poslijediplomski doktorski studij), a prije toga dvogodišnji znanstveni magisterij, a prije toga četverogodišnji fakultet itd.
Moj plan (san) iz djetinjstva se polako ostvaruje! Dakle, privela sam formalno obrazovanje kraju... Koliko mi je godina za to trebalo? Pa otprilike 30 godina škole (sve godine školovanja plus osnovna glazbena škola)... Ne očekujem ništa od samog papira, iako sam ponosna na svoju dosljednost i godine provedene u učenju i proučavanju.
Samo studiranje do diplome nisam plaćala jer sam bila redovni student, no sve ostalo sam isplatila iz svog novčanika. Nažalost, nisam bila među onima koji su uspjeli pronaći tvrtku koja bi ih nagradila... Bez obzira što u Hrvatskoj (vjerojatno) tolike godine ulaganja u znanje neće donijeti odgovarajuću korist niti nagradu, ne brinem se oko toga, jer i nisam studirala za to. Studirala sam za sebe, svoj razvoj i svoj gušt...
Za uspjeh, kažu stručnjaci, stručnost je važna otprilike 30%, a ostatak tj. 70% otpada na osobnost koja nas "gura naprijed". Osim znanja, upravo to imam - um pobjednika! To sam shvatila (prihvatila) tek ove godine. Malo mi je dugo trebalo, ali čovjek uči dok je živ :)
Dakle, svi znamo da rijeka uspije pronaći svoj put kroz stijene. To je samo zato što stalno teče. Ne postoji stajanje... Ako ne idemo naprijed, znači da polako idemo unatrag. Svi znamo da su generacije naših prabaka i pradjedova sve što im je trebalo za život naučili od svojih roditelja. Danas to više nije moguće. Znanje naših roditelja koje nam prenose nažalost nije dovoljno za naš cijeli život. Upravo iz tog razloga treba prihvatiti promjene i neizvjesno okružje te se prilagođavati. Prilagodba znači da se mijenjamo, usavršavamo, rastemo i razvijamo... Hvala svima koji su mi pomogli na mom poslovnom i obrazovnom putu.
