Prije su me znali pomalo razočarati neki poslovni odnosi. Znala sam "mozgati" o tim prilikama par dana, no danas zaista više na to ne gubim vrijeme... Neki su znali reći da u poslu nema emocija i da je sve dozvoljeno što nije protuzakonito, a i to je dozvoljeno ako znaš da te neće uhvatiti... Činjenica jest da takvi ljudi postoje, no ja ne želim ići tim putem... Oni koji me poznaju, vide da ja u posao unosim jako puno emocija, jer uživam u svom poslu pa bi zaista bilo pogrešno tvrditi da ti osjećaji ne postoje. Koliko strasti i ljubavi ulažem, tako mi se i vraća. Naravno, mi ljudi često očekujemo da nam se vrati jednakom mjerom i to točno od one osobe za koju smo mi odlučili da nam treba vratiti... Ipak, uvjerila sam se sama i mnogi drugi mogu potvrditi da to nije baš tako...
Prije sam znala slušati kolege i kolegice koji su mi govorili da se trebamo držati zajedno, da trebamo jedni druge preporučivati za posao, pozivati na suradnju, jer je to ključ uspjeha u današnjem vremenu i slično. Onda mi se dogodi da me baš ti ljudi nikad nisu pozvali na suradnju kad je u pitanju neka mogućnost honorirane suradnje. Istovremeno, ja sam ih slušala i pozivala kad sam ja radila na nekom projektu. Onda bih se malo osjetila pogođenom ako to ne bi bilo jednako uzvraćeno ili barem kako sam ja očekivala da bi trebalo biti vraćeno... Ne kažem da sam bila uvijek u pravu (vjerojatno nisam), jer sam i ja možda nekad kod nekoga uzrokovala ovakav osjećaj. Međutim, ono što hoću reći, sve je to pogrešno... Trebamo raditi ono što želimo raditi i s čim se osjećamo dobro, bez obzira što rade drugi... Naravno, pri tome trebamo raditi s onima s kojima profesionalno i ugodno surađujemo. Trebamo se družiti s onima koji u nama kreiraju onaj predivni osjećaj entuzijazma i sreće. Trebamo provoditi vrijeme s onima koji dijele iste vrijednosti kao i mi.
I tako, s godinama čovjek se prestane opterećivati sa stvarima koje ne može promijeniti, a više ulaže u ono što može promijeniti. Istovremeno, kad već moram i želim misliti, onda odlučujem misliti na nešto ili nekoga tko me čini zadovoljnom i sretnom!
Dakle, nije stvar u tome što ljudi oko nas govore, već je stvar u tome kako se ponašaju. I to nije naša briga i s tim se ne treba opterećivati. Drugi ljudi imaju pravo raditi što hoće.
Mi isto tako odlučujemo o svojim postupcima. Ja volim osim aktiviranja ušiju i slušanja što mi drugi govore, analizirati i što ti ljudi zapravo rade. Onda dalje odlučujem kombinacijom srca i razuma hoće li to što ti ljudi rade raditi sa mnom ili bez mene... Dopuštam si biti ono što jesam... I drugi mogu biti ono što jesu.. I sve je dobro...
Mirnu i ugodnu nedjelju vam želim!
Prije sam znala slušati kolege i kolegice koji su mi govorili da se trebamo držati zajedno, da trebamo jedni druge preporučivati za posao, pozivati na suradnju, jer je to ključ uspjeha u današnjem vremenu i slično. Onda mi se dogodi da me baš ti ljudi nikad nisu pozvali na suradnju kad je u pitanju neka mogućnost honorirane suradnje. Istovremeno, ja sam ih slušala i pozivala kad sam ja radila na nekom projektu. Onda bih se malo osjetila pogođenom ako to ne bi bilo jednako uzvraćeno ili barem kako sam ja očekivala da bi trebalo biti vraćeno... Ne kažem da sam bila uvijek u pravu (vjerojatno nisam), jer sam i ja možda nekad kod nekoga uzrokovala ovakav osjećaj. Međutim, ono što hoću reći, sve je to pogrešno... Trebamo raditi ono što želimo raditi i s čim se osjećamo dobro, bez obzira što rade drugi... Naravno, pri tome trebamo raditi s onima s kojima profesionalno i ugodno surađujemo. Trebamo se družiti s onima koji u nama kreiraju onaj predivni osjećaj entuzijazma i sreće. Trebamo provoditi vrijeme s onima koji dijele iste vrijednosti kao i mi.
I tako, s godinama čovjek se prestane opterećivati sa stvarima koje ne može promijeniti, a više ulaže u ono što može promijeniti. Istovremeno, kad već moram i želim misliti, onda odlučujem misliti na nešto ili nekoga tko me čini zadovoljnom i sretnom!
Dakle, nije stvar u tome što ljudi oko nas govore, već je stvar u tome kako se ponašaju. I to nije naša briga i s tim se ne treba opterećivati. Drugi ljudi imaju pravo raditi što hoće.
Mi isto tako odlučujemo o svojim postupcima. Ja volim osim aktiviranja ušiju i slušanja što mi drugi govore, analizirati i što ti ljudi zapravo rade. Onda dalje odlučujem kombinacijom srca i razuma hoće li to što ti ljudi rade raditi sa mnom ili bez mene... Dopuštam si biti ono što jesam... I drugi mogu biti ono što jesu.. I sve je dobro...
Mirnu i ugodnu nedjelju vam želim!
