Nije realno očekivati da ćemo u prve dvije godine poslovanja ostvarivati značajnije prihode stoga je važno biti siguran da nas nedostatak nekog od važnih resursa neće natjerati da u početku izgubimo volju. Bilo bi dobro da u poduzetništvo ne krećemo odmah nakon završene srednje škole ili fakulteta, jer iskustvo u drugim tvrtkama uvijek dobro dođe. Što imate više iskustva u različitim poslovnim situacijama i različitim djelatnostima, to ćete biti fleksibilniji i snalažljiviji u vlastitom poslu. Za uspješan posao važna je priprema i dobar plan, stoga pažljivo planirajte, skicirajte, računajte i analizirajte strategiju. Dakle, pravo vrijeme za krenuti je kada smo pripremljeni i spremni!Objektivno sagledavanje situacije u kojoj se nalazimo spriječit će nas da u poduzetnički projekt uđemo radi ogromne želje ili strasti. Iako su takve emocije zaista potrebne u poslu, nažalost mogu biti i opasne ako ih ne podržavaju odgovarajući resursi i spremnost poduzetnika na dosljedan rad.
Povodom ulaska i opstanka u poduzetništvu razgovarala sam s dragom sudionicom Filaksovih radionica, uspješnom ženom i poduzetnicom, obrazovanom i vrijednom Valentinom Petrović, doktoricom dentalne medicine (www.ordinacija-sesvete.hr).
Valentina otvoreno govori o svom poduzetničkom početku: „U posao sam krenula silom prilika, već dugo se financijski brinem i pomažem svojim ukućanima, a pritisak na radnom mjestu postao je neizdrživ. Nakon 11 ordinacija i mnogo pacijenata koje sam prošla u kratko vrijeme otvaranje ordinacije nametnulo se kao logičan sljedeći korak. Usred krize trebala sam otvoriti ordinaciju. Moram reći da me podržavala samo majka koja radi sa mnom, zubni tehničar je i poduzetnica cijeli život. Bila sam izvan sebe od straha. Ulovio me strah od svega, od toga da neću imati dovoljno posla do toga da ću nešto zeznuti, strah od neuspjeha i strah od uspjeha. Jedna situacija na poslu prelila je čašu i doslovce u par mjeseci otvorila sam ordinaciju. Kroz ove dvije godine naučila sam par stvari. Prije sam mislila da u jednom trenu uspiješ i onda si uspješan i to je to, a onda sam shvatila da je poduzetništvo zapravo način života. Nije svaki dan dobar. Rad s ljudima je težak, pogotovo ovakvim empatičnim ljudima poput mene koji sanjaju zube po noći. Ali ima predivnih dana i jako uspješnih. Svaki dan je borba i to može biti jako stresno ako to ne prihvatite tako kako je. Meni je trebalo dosta vremena. Uspjeh je put, a ne destinacija. Tako i poduzetništvo. Sigurno nije za svakoga. Uživam u poduzetništvu. To je put za mene. Ali nije lak put, to je sigurno. Puno se i konstantno educiram i radim na sebi, poslovne edukacije između ostalog kod moje drage Elvire koja je imala prste u svemu ovome , stručne edukacije i doktorat u tijeku. Uza sve to došla je i beba. Taj dio je za sad najizazovniji, uskladiti poslovni i privatni zivot jednog radoholičara! Ali uživam u svakom danu. Naporno je, ali predivno. Ne želim biti samo majka, želim svom djetetu pokazati da je moguće biti dobra majka i uspješna poduzetnica, jer vidim puno primjera oko sebe. Ali treba birati svoje bitke i odrediti prioritete kako ne bismo pregorjeli. U početku mi nije bilo jasno zašto pacijenti dolaze kod mene...“
Valentina se prisjeća (https://www.facebook.com/OrdinacijaSesvete): „Dugo sam razmišljala o svojoj konkurentskoj prednosti i kako ja uopće mogu konkurirati velikim klinikama. A onda sam shvatila da je upravo to moja konkurentska prednost! Pacijenti se kod mene osjećaju kao doma! Doslovce imam pacijenata koji se izuju kad sjedaju na stolicu i koji zaspu na stolici. Pacijentima radim i govorim ono što bih htjela da netko kaže ili napravi meni ili mojim najbližima. Svi moji pacijenti dolaze sa strahom i predrasudama, dolaze mi često stvarno teški slučajevi, ali već u par dolazaka se oslobode i udomaće. U svom poslu svaki dan dajem svoj maksimum i mislim da je to ključ uspjeha u svakom poslu. Stvarno sam zahvalna Bogu sto imam priliku i sreću raditi posao koji me u potpunosti ispunjava. Moji pacijenti su moja motivacija. Svaki dan ispočetka… Vidim puno primjera u poslu u kojima je glavna i jedina motivacija novac. Svi mi radimo za novac i živimo od novca tako da sam jako sretna kad između ostalog imam i novac, ali treba ga gledati kao sredstvo, a ne kao cilj. Moj cilj je sretan i zadovoljan pacijent, a novac samo sredstvo za daljnje poboljšanje ordinacije i edukacije.“
I za kraj ove kolumne, ali ne i Valentinine uspješne poduzetničke priče mogu reći da mnogi prvo spominju resurse kad je poduzetništvo u pitanju. Resursi mogu, ali i ne moraju značiti uspjeh. Osobno poznajem jako puno ljudi koji su krenuli u posao s puno novaca i zatvorili tvrtku za manje od 2 godine. Isto tako, poznajem ljude koji su posao gradili polako pa i danas posluju. Resursi i uvjeti za posao jesu važni, ali je također važna volja koju osoba ima ili nema. Također, važno je i povjerenje u vlastite sposobnosti koje neki još uvijek nemaju, no nikad nije kasno da ga steknu…
Svi imamo ogromni potencijal kojeg trebamo prepoznati i usmjeriti… Tada čovjek osjeti veliki zanos koji ga pokrene da misli veliko i stvara veliko. Zar možemo poželjeti zanimljiviji dar?! A draga Valentina Petrović ga sigurno ima!
(objavljeno na portalu Profitiraj.hr)
