Sjećam se, jedna kolegica je naglašavala da ljudima mijenja živote. Kako to gordo, a bahato zvuči... Uzeti sebi za pravo i misliti da naše rečenice mijenjaju živote ljudi samo govori koliko ta osoba zna (odnosno ne zna) što govori... To ne znači da naše riječi ne utječu na tuđe živote, ali mijenjati život - to može samo onaj tko osjeti kucanje svog srca i svoj dah. I zato ja kažem: "Trudim se biti putokaz i to samo nekima jesam". Postavljati sebe kao uzora ili nekog idola, jer malo smiješno, no često prisutno. Koliko se sjećam, u pubertetu su ljudi imali neke idole... To je ono kad tražimo svoje mjesto pod suncem... U odrasloj dobi trebali bismo znati da smo MI to mjesto pod suncem...
