Zamislite da je čovjeku prije 50 godina netko rekao da će postojati recepti za život, ne samo za zimnicu i kolače... Zamislite da im je rečeno da će svaki dan ići pitati nekoga što da rade ili kako da postupe u nekoj običnoj situaciji, ne samo na poslu... Zamislite što bi taj čovjek rekao i bi li smatrao da smo napredovali?! Ovisnici o tuđim mišljenjima, sve više u zamci materijalnog postignuća, sve više u zamci stalne potrage za srećom... Zaboravljamo biti, propuštamo živjeti, zapostavljamo vrijednosti u potrazi za koristima... Duhovna pravila su poznata, svi recepti su dostupni, svi resursi su na dohvat ruke... I sve zvuči savršeno, a to uopće nije bitno... Onaj tko prihvaća život bez predznaka plus i minus, uz zahvalnost na prilici da ide dalje i uči hodajući, za nagradu ima mir i povjerenje u vlastitu snagu.
