Čim netko pokazuje tko je, s kim se druži, izlaže nešto što govori o njemu da je poseban - odmah je znak da je u tom trenutku ponosan na ono što pokušava prezentirati u smislu svoje vrijednosti.
Čim to počne činiti, izlaže se velikom riziku da će uskoro upasti u samosažalijevanje, jer tko leti, taj i pada. Kad čovjek prestane imati potrebu govoriti koliko je "netko i nešto", postaje upravo ono što jest - vrijedno biće bez lažne krune koja ga čini većim. Kruna padne, a kad se ne saginjemo da je stalno i opet postavljamo, nećemo se ni povijati...
