Sigurno su vam poznati oni ljudi koji stalno stavljaju sebe u prvi plan, a istovremeno vam govore da vode iskrenu brigu o vama i da ste im jako važni…
Možda ste bolesni jedan dan ili ste jednostavno na putu, o čemu osobu obavijestite, a ona vas baš tada treba da ostanete malo duže na poslu ili vam baš data pošalje prilično zahtjevan zadatak. Možda vas ti ljudi zovu da im riješite nešto što je njima prioritet, bez obzira u kojoj se vi situaciji nalazite. Možda možete reći da vam je dijete malo bolesno ili da ste jednostavno preumorni, no oni će inzistirati: “Znam da nije sad zgodno, ali možeš li mi barem na sat vremena…” Oni su svjesni da nije zgodan trenutak, ali su oni važniji od vas… Kome? Sebi! A i vama su važniji ako im svaki put ugađate i svoje potrebe stavljate iza njihovih.
U prijateljstvu, rodbinskim ili partnerskim odnosima mora biti suradnje i dogovora, no ako netko inzistira na vremenu susreta, temi susreta, načinu druženja i slično, a pri tome ne prihvaća nikakve sugestije druge strane, riječ je o sebičnoj osobi.
Dogodi se da možda organizirate neko druženje, a osoba ne može doći i onda vas odmah iza toga ili jutro poslije zove da smislite nešto baš za nju, iako je bila pozvana na to druženje dan prije. Ti ljudi zahtijevaju vrijeme za sebe, poseban tretman, neki drugi pristup, iako vas ničim nisu zadužili da se tako prema njima ponašate. Oni su jednostavno slobodni da traže od vas puno toga, a zauzvrat nemaju puno toga za ponuditi.
Dobra suradnja ili prijateljstvo može opstati samo ako se svaki put sjetite da je riječ o obostranom ulaganju, zajedničkom interesu i želji obje strane da naprave nešto zajedno. Ako se sjetite da ste nekoga već pitali nekoliko puta da nešto učini za vas, sjetite se kad ste vi nešto učinili za tu osobu… Isto tako, ako je netko za vas nešto učinio, pokušajte i vi na sličan način reagirati kad za to dođe vrijeme.
Sebični ljudi iscrpljuju, zahtijevaju, traže i pozivaju na red. Niste li već preodrasli za takvu vrstu druženja? Nisu li to vrtićke teme koje smo trebali prerasti? Očito nisu! Neki ljudi nikad emocionalno ne odrastu i cijelo vrijeme očekuju pažnju kao što bi je očekivalo dijete. Možete odgajati ljude oko sebe ako ste za to plaćeni ili ako osjećate poseban poziv za tu aktivnost, kao neku životnu svrhu, u što sumnjam.
Odrasli ljudi su slobodni, ulažu i nemaju očekivanja, a sigurno ne pozivaju na red, gnjave za druženje ili stvaraju osjećaj krivnje kod drugih. Takvi ljudi i ne mogu imati prave prijatelje, jer su jednostavno prenaporni za zrele osobe. Ako želite zadržati ulogu odgojitelja, samo nastavite, no sjetite se da sebičnost nije lijepa osobina i da niste dužni nešto odrađivati samo zato da ne budete prozvani.
Možda ste bolesni jedan dan ili ste jednostavno na putu, o čemu osobu obavijestite, a ona vas baš tada treba da ostanete malo duže na poslu ili vam baš data pošalje prilično zahtjevan zadatak. Možda vas ti ljudi zovu da im riješite nešto što je njima prioritet, bez obzira u kojoj se vi situaciji nalazite. Možda možete reći da vam je dijete malo bolesno ili da ste jednostavno preumorni, no oni će inzistirati: “Znam da nije sad zgodno, ali možeš li mi barem na sat vremena…” Oni su svjesni da nije zgodan trenutak, ali su oni važniji od vas… Kome? Sebi! A i vama su važniji ako im svaki put ugađate i svoje potrebe stavljate iza njihovih.
U prijateljstvu, rodbinskim ili partnerskim odnosima mora biti suradnje i dogovora, no ako netko inzistira na vremenu susreta, temi susreta, načinu druženja i slično, a pri tome ne prihvaća nikakve sugestije druge strane, riječ je o sebičnoj osobi.
Dogodi se da možda organizirate neko druženje, a osoba ne može doći i onda vas odmah iza toga ili jutro poslije zove da smislite nešto baš za nju, iako je bila pozvana na to druženje dan prije. Ti ljudi zahtijevaju vrijeme za sebe, poseban tretman, neki drugi pristup, iako vas ničim nisu zadužili da se tako prema njima ponašate. Oni su jednostavno slobodni da traže od vas puno toga, a zauzvrat nemaju puno toga za ponuditi.
Dobra suradnja ili prijateljstvo može opstati samo ako se svaki put sjetite da je riječ o obostranom ulaganju, zajedničkom interesu i želji obje strane da naprave nešto zajedno. Ako se sjetite da ste nekoga već pitali nekoliko puta da nešto učini za vas, sjetite se kad ste vi nešto učinili za tu osobu… Isto tako, ako je netko za vas nešto učinio, pokušajte i vi na sličan način reagirati kad za to dođe vrijeme.
Sebični ljudi iscrpljuju, zahtijevaju, traže i pozivaju na red. Niste li već preodrasli za takvu vrstu druženja? Nisu li to vrtićke teme koje smo trebali prerasti? Očito nisu! Neki ljudi nikad emocionalno ne odrastu i cijelo vrijeme očekuju pažnju kao što bi je očekivalo dijete. Možete odgajati ljude oko sebe ako ste za to plaćeni ili ako osjećate poseban poziv za tu aktivnost, kao neku životnu svrhu, u što sumnjam.
Odrasli ljudi su slobodni, ulažu i nemaju očekivanja, a sigurno ne pozivaju na red, gnjave za druženje ili stvaraju osjećaj krivnje kod drugih. Takvi ljudi i ne mogu imati prave prijatelje, jer su jednostavno prenaporni za zrele osobe. Ako želite zadržati ulogu odgojitelja, samo nastavite, no sjetite se da sebičnost nije lijepa osobina i da niste dužni nešto odrađivati samo zato da ne budete prozvani.
