Ovaj tekst pišem u ponoć i uopće nisam umorna iako ću ići spavati nakon što ga objavim. Zašto je to tako? D. Carnegie kaže da naš umor nije uzrokovan radom, već zabrinutošću, frustracijom i nezadovoljstvom. Potpuno se slažem!
Današnja radionica je bila zanimljiva, interaktivna, upoznala sam predivne ljude i vjerujem, dobro odradila posao. Na večernjem predavanju sam također bila puna energije, iako je prirodno da čovjek u to doba odmara... Naravno, sve ovisi što je umor, a što odmor.
Uživam u svakom koraku svog posla, bez obzira što postoje brojne objektivne poteškoće. Meni je posao izvor zadovoljstva, zabave i prilika za druženje s brojnim zanimljivim osobama. Znam biti toliko sretna kad se sjetim kakav posao radim, da sve mislim kako ću pretjerati ako to još jednom kažem... I tako opet... Znam da mnogima ovo zvuči zaista pretjerano sladunjavo, no meni je posao zaista prilika za zabavu u kojoj mogu uživati iz dana u dan...
Razumijem da je teško kad odlazite na posao koji vas ne zadovoljava, jer sam i sama bila u takvim situacijama prije nego što sam osmislila vlastiti poduzetnički projekt. Vjerojatno, da sam bila zadovoljna, ne bih ni krenula u ostvarenje svog sna. Ako se osjećate loše, ali ipak ne razmišljate o promjeni posla ili ulasku u poduzetništvo, svakako preporučujem da izvor zadovoljstva pronađete izvan posla, no ključno je da budete aktivni u tome kako biste napunili baterije i izdržali sate na poslu... Nije lako, no kad nije lako, pravi je trenutak da promislimo može li u životu biti i drugačije... Ja sam pravi primjer da može! :) Čestitam svima koji rade i pri tome jako uživaju!
