Prije par dana održala sam radionicu na temu "Kako se motivirati". Grupa je bila interaktivna, razgovarali smo o problemima u međuljudskim odnosima i procedurama koje nas demotiviraju, uz naravno savjete kako poboljšati situaciju na poslu.
Nakon radionice, kako to već ide, dobijem i povratne informacije. Komentari su bili lijepi, a dobila sam i jednu zaista dobronamjernu sugestiju od jedne meni drage i simpatične osobe. Gospođa mi je rekla da misli da bi trebala malo manje govoriti o tome koliko sam sretna sa svojim poslom, jer taj moj uspjeh i zadovoljstvo vjerojatno neće postići većina ljudi pa je to malo nezgodno za slušati. Baš joj hvala na tom komentaru! Naravno, razmislila sam o tome što je rekla i pokušala sagledati situaciju s više strana, što uvijek činim.
Nakon toga sam se zapitala što ljudi više vole slušati... Lijepe priče i pozitivne primjere ili loše priče s kompliciranim poslovnim situacijama. Čini mi se, vjerojatno ovo drugo... S kolegicom Natašom Trojak sam napisala i knjigu o ružnim poslovnim situacijama koja se zove "Vražja posla: kako preživjeti (ne)moguće poslovne situacije". Dobili smo jako lijepe komentare na tu knjigu, jer se puno ljudi moglo prepoznati u tim (ne)mogućim situacijama na poslu.
S druge strane, iritiraju li nas uspješne priče i tražimo li možda "zamjerke" onima koji su došli do sretne točke u životu kad je riječ o poslu? Ja bezbroj puta naglašavam da sam jako sretna s onim što radim, upravo iz razloga jer sam prošla loše faze na poslu i radila na poslovima koji mi nisu odgovarali. Uvijek ističem da nije bio problem samo u tim tvrtkama, već i u meni koja sam radila poteze koji nisu imali smisla. Naime, mijenjati sustav i cijeli kolektiv može pasti na pamet samo jednom tvrdoglavom "ovnu" :) :)
Kad sam shvatila da to nije dobar put, okrenula sam se sebi, preuzela odgovornost i rizik i odlučila nastaviti dalje sama... To nije laka odluka, ali je odluka koju sam ja morala donijeti da ne bih cijeli život bila u "klubu prigovarača", odnosno onih ljudi koji cijelo vrijeme imaju problem, no malo čine da nešto promijene oko sebe.
Uspjeh ostavlja tragove i treba ih potražiti. Sve što je postigla jedna osoba, vjerojatno može postići i druga. I vezano za komentar s početka teksta, ja vjerujem da svatko od nas može pronaći bolje radno mjesto, postići više, zarađivati više, imati bolje kolege, biti sretnija i uspješnija osoba. To nije samo moje pravo i nisam ja jedini primjer! Zaista vjerujem da mnogi ljudi mogu postići više od onoga s čim se sada zadovoljavaju!
Upravo o uspješnim pričama ćemo razgovarati na 1. večeri uspješnih poslovnih priča u kojoj ću ja imati ulogu moderatora, a gosti su Mirela Španjol Marković, Tanja Milošević i Silvio Altarac. Više informacija o poslovnom skupu možete potražiti na našoj web stranici: link
I za kraj, na zidu prijatelja na Facebooku pronađoh link na ovaj zanimljiv članak pa dijelim: Što možete naučiti od sretnih ljudi
Nakon radionice, kako to već ide, dobijem i povratne informacije. Komentari su bili lijepi, a dobila sam i jednu zaista dobronamjernu sugestiju od jedne meni drage i simpatične osobe. Gospođa mi je rekla da misli da bi trebala malo manje govoriti o tome koliko sam sretna sa svojim poslom, jer taj moj uspjeh i zadovoljstvo vjerojatno neće postići većina ljudi pa je to malo nezgodno za slušati. Baš joj hvala na tom komentaru! Naravno, razmislila sam o tome što je rekla i pokušala sagledati situaciju s više strana, što uvijek činim.
Nakon toga sam se zapitala što ljudi više vole slušati... Lijepe priče i pozitivne primjere ili loše priče s kompliciranim poslovnim situacijama. Čini mi se, vjerojatno ovo drugo... S kolegicom Natašom Trojak sam napisala i knjigu o ružnim poslovnim situacijama koja se zove "Vražja posla: kako preživjeti (ne)moguće poslovne situacije". Dobili smo jako lijepe komentare na tu knjigu, jer se puno ljudi moglo prepoznati u tim (ne)mogućim situacijama na poslu.
S druge strane, iritiraju li nas uspješne priče i tražimo li možda "zamjerke" onima koji su došli do sretne točke u životu kad je riječ o poslu? Ja bezbroj puta naglašavam da sam jako sretna s onim što radim, upravo iz razloga jer sam prošla loše faze na poslu i radila na poslovima koji mi nisu odgovarali. Uvijek ističem da nije bio problem samo u tim tvrtkama, već i u meni koja sam radila poteze koji nisu imali smisla. Naime, mijenjati sustav i cijeli kolektiv može pasti na pamet samo jednom tvrdoglavom "ovnu" :) :)
Kad sam shvatila da to nije dobar put, okrenula sam se sebi, preuzela odgovornost i rizik i odlučila nastaviti dalje sama... To nije laka odluka, ali je odluka koju sam ja morala donijeti da ne bih cijeli život bila u "klubu prigovarača", odnosno onih ljudi koji cijelo vrijeme imaju problem, no malo čine da nešto promijene oko sebe.
Uspjeh ostavlja tragove i treba ih potražiti. Sve što je postigla jedna osoba, vjerojatno može postići i druga. I vezano za komentar s početka teksta, ja vjerujem da svatko od nas može pronaći bolje radno mjesto, postići više, zarađivati više, imati bolje kolege, biti sretnija i uspješnija osoba. To nije samo moje pravo i nisam ja jedini primjer! Zaista vjerujem da mnogi ljudi mogu postići više od onoga s čim se sada zadovoljavaju!
Upravo o uspješnim pričama ćemo razgovarati na 1. večeri uspješnih poslovnih priča u kojoj ću ja imati ulogu moderatora, a gosti su Mirela Španjol Marković, Tanja Milošević i Silvio Altarac. Više informacija o poslovnom skupu možete potražiti na našoj web stranici: link
I za kraj, na zidu prijatelja na Facebooku pronađoh link na ovaj zanimljiv članak pa dijelim: Što možete naučiti od sretnih ljudi
