Čovjek se prvo zapita zašto me je uopće zvala... Znači li da je to osoba koja dovoljno ne razmišlja prije odluka? Je li onda taj prvi poziv bio nepromišljen i ishitren i može li se to općenito preslikati na njene osobine? Drugo što se čovjek može zapitati jest koliko puštamo da na naše odluke utječu drugi ljudi i koliko smo zapravo neovisni... Treće što se možemo zapitati jest po kojim kriterijima smo odlučili koja je neka osoba "važnija". Je li u pitanju korist? Prijateljstvo? Strah? Neugoda? Ili nešto drugo? Dalje, ako tako "lakopotezno" promijenimo mišljenje, koliko smo osoba na koju netko može računati?! Svašta se još možemo zapitati i pomisliti...
Međutim, sve ovo što sam navela možda se uopće ne odnosi na navedenu osobu... Nitko ne zna tuđe odgovore niti se može staviti u tuđe cipele. Svatko ima svoje prioritete i donosi svoje odluke. I te odluke treba poštovati. Naravno, to ne znači da trebamo u tome sudjelovati...
U životu stalna samo mijena jest. Mijenjaju se uloge, projekti, ljudi, situacije, odnosi...
Svatko treba znati da naše reakcije govore samo o nama.
Kad se dogodi nešto što nismo očekivali ili ne smatramo to baš najboljim rješenjem, važno je samo sagledati situaciju, poslušati što se govori, percipirati, donijeti zaključak i okrenuti se... Hodati svojom stazom i gledati svoja posla... A ja sam u tome baš odlična! :) I dobro mi ide! :)
