Puno radim s malim poduzetnicima, a puno njih ima obiteljske biznise. U svakoj obitelji može doći do razmirica zbog različite životne dobi, a samim tim i nerazumijevanja, različitih potreba i očekivanja.
Obiteljski odnosi se često preslikavaju na poslovne situacije, a teško se utvrđuju i odgovornosti članova obitelji. Obiteljski odnosi zbog emocija imaju drugačiju dinamiku, koja može biti i u suprotnosti sa zahtjevima posla i postavljenim ciljevima organizacije. Članovi obitelji jako često puno vremena provode na poslu i teško se može razaznati gdje počinje, a gdje završava radno vrijeme, odnosno vrijeme za obitelj. Mlađi članovi obitelji vrlo često idu ususret promjenama i pokušavaju uvesti nove poslovne procedure, dok se može dogoditi da stariji članovi obitelji žele zadržati postojeće principe rada. Također, stariji članovi obitelji često ne omoguće mlađim članovima obitelji da se upoznaju sa svim fazama posla, kao i različitim radnim mjestima pa se tako mladi članovi obitelji nađu u procjepu između ostalih zaposlenika i njihovog iskustva, odnosno ciljeva tvrtke i očekivanja vlasnika. Ta nejasna situacija dovodi do dodatnih konflikata i nemogućnosti da pronađu svoje pravo mjesto u hijerarhiji privatnog biznisa. Radi tog lošeg osjećaja i nemogućnosti pronalaska svog "mjesta pod suncem", nasljednici često mogu otići u potpuno drugom smjeru i napustiti obiteljski posao. Obiteljski biznisi imaju problem s upravljanjem i vođenjem posla upravo radi loše podjele odgovornosti, kao i prava i obveza članova obitelji u okviru definiranja radnih zadataka.
Prema nekim europskim istraživanjima još iz 2002. godine, procijenjeno je da tek u oko 30 posto obiteljskih poduzeća vlasništvo i upravljanje preuzima iduća generacija i neugodan je podatak da mnogi od tih biznisa ubrzo nakon toga propadaju. Problemi nastaju zbog emocionalnog uloga vlasnika, ali vrlo često i zbog podjele imovine, jer često ne žele svi nasljednici nastaviti raditi u obiteljskom biznisu. Vlasnici, odnosno starija generacija koja je pokrenula poslovanje često do kasnih godina drži kontrolu nad poslom. Često to čine zbog vezanosti i subjektivnosti, no to može biti opravdan ili neopravdan strah da nasljednici neće moći jednako uspješno upravljati poslovnim procesima i držati sve konce u rukama. Može se također dogoditi da se samo radi obiteljskih odnosa i povjerenja u osobu, u posao uvedu nestručni članovi obitelji. Takve situacije često možemo vidjeti u praksi.
Naravno, svaka situacija je specifična i zahtijeva dodatnu analizu. Ono što je potrebno svim obiteljskim biznisima je jasna organizacija posla i podjela odgovornosti, kao i edukacija iz područja poslovnih komunikacijskih vještina i osobnog razvoja kako bi se uspostavila kvalitetnija poslovna komunikacija. Također, od koristi mogu biti konkretni savjeti vezani za delegiranje, organizaciju posla, timski rad i donošenje odluka.
Nažalost, puno je izazova u obiteljskim biznisima, a u Hrvatskoj baš i nema svjesnosti o važnosti obiteljskih tvrtki. Kao i u puno drugih slučajeva, na pojedincima ostaje da prepoznaju prijetnje koje ih vrijebaju, odnosno da procijene koliko žele ulagati u sebe, svoj posao i ostale članove tima, bez obzira jesu li članovi obitelji ili zaposlenici bez rodbinskih veza.
U svakom slučaju, pogled objektivne osobe, odnosno stručnjaka izvana može pomoći u sagledavanju situacije i davanju smjernica za napredak i razvoj. Vlasnici na to moraju biti spremni, no važno je napomenuti da sagledavanje stvarne situacije, odnosno analiza postojećeg stanja može biti ključ uspjeha u ozbiljnom planiranju budućnosti obiteljske tvrtke.
Ukoliko vaš obiteljski biznis zahtijeva analizu ili trebate savjete oko organizacije, obratite mi se na elvira@filaks.hr
Obiteljski odnosi se često preslikavaju na poslovne situacije, a teško se utvrđuju i odgovornosti članova obitelji. Obiteljski odnosi zbog emocija imaju drugačiju dinamiku, koja može biti i u suprotnosti sa zahtjevima posla i postavljenim ciljevima organizacije. Članovi obitelji jako često puno vremena provode na poslu i teško se može razaznati gdje počinje, a gdje završava radno vrijeme, odnosno vrijeme za obitelj. Mlađi članovi obitelji vrlo često idu ususret promjenama i pokušavaju uvesti nove poslovne procedure, dok se može dogoditi da stariji članovi obitelji žele zadržati postojeće principe rada. Također, stariji članovi obitelji često ne omoguće mlađim članovima obitelji da se upoznaju sa svim fazama posla, kao i različitim radnim mjestima pa se tako mladi članovi obitelji nađu u procjepu između ostalih zaposlenika i njihovog iskustva, odnosno ciljeva tvrtke i očekivanja vlasnika. Ta nejasna situacija dovodi do dodatnih konflikata i nemogućnosti da pronađu svoje pravo mjesto u hijerarhiji privatnog biznisa. Radi tog lošeg osjećaja i nemogućnosti pronalaska svog "mjesta pod suncem", nasljednici često mogu otići u potpuno drugom smjeru i napustiti obiteljski posao. Obiteljski biznisi imaju problem s upravljanjem i vođenjem posla upravo radi loše podjele odgovornosti, kao i prava i obveza članova obitelji u okviru definiranja radnih zadataka.
Prema nekim europskim istraživanjima još iz 2002. godine, procijenjeno je da tek u oko 30 posto obiteljskih poduzeća vlasništvo i upravljanje preuzima iduća generacija i neugodan je podatak da mnogi od tih biznisa ubrzo nakon toga propadaju. Problemi nastaju zbog emocionalnog uloga vlasnika, ali vrlo često i zbog podjele imovine, jer često ne žele svi nasljednici nastaviti raditi u obiteljskom biznisu. Vlasnici, odnosno starija generacija koja je pokrenula poslovanje često do kasnih godina drži kontrolu nad poslom. Često to čine zbog vezanosti i subjektivnosti, no to može biti opravdan ili neopravdan strah da nasljednici neće moći jednako uspješno upravljati poslovnim procesima i držati sve konce u rukama. Može se također dogoditi da se samo radi obiteljskih odnosa i povjerenja u osobu, u posao uvedu nestručni članovi obitelji. Takve situacije često možemo vidjeti u praksi.
Naravno, svaka situacija je specifična i zahtijeva dodatnu analizu. Ono što je potrebno svim obiteljskim biznisima je jasna organizacija posla i podjela odgovornosti, kao i edukacija iz područja poslovnih komunikacijskih vještina i osobnog razvoja kako bi se uspostavila kvalitetnija poslovna komunikacija. Također, od koristi mogu biti konkretni savjeti vezani za delegiranje, organizaciju posla, timski rad i donošenje odluka.
U svakom slučaju, pogled objektivne osobe, odnosno stručnjaka izvana može pomoći u sagledavanju situacije i davanju smjernica za napredak i razvoj. Vlasnici na to moraju biti spremni, no važno je napomenuti da sagledavanje stvarne situacije, odnosno analiza postojećeg stanja može biti ključ uspjeha u ozbiljnom planiranju budućnosti obiteljske tvrtke.
Ukoliko vaš obiteljski biznis zahtijeva analizu ili trebate savjete oko organizacije, obratite mi se na elvira@filaks.hr
