Ovaj vikend sam razgovarala s dragim prijateljem u vezi jednog događaja na kojeg me je pozvao. Nisam se mogla odlučiti jer sam već imala jedan dogovor, a nisam baš sklona otkazivanju prethodnih dogovora osim ako nije riječ o nekoj višoj sili ili nekom naknadnom uvidu, odnosno značajnijoj promjeni situacije. Kako bih "racionalno" procijenila situaciju, počela sam čitati više o tom događaju, gledala neke snimke na Youtube-u i tako... Nešto me nije vuklo...
I tako, javila sam prijatelju da proučavam ponudu i sadržaj, a on mi je na to rekao da prestanem jer ću se razboljeti od razmišljanja... E sad, svatko govori iz svojih cipela i temeljem svojih osjetila... Često čujem da mi ljudi kažu: "Manje misli!". Međutim, svatko od nas ima svoju ideju o određenom ponašanju. Na primjer, ja jako volim razmišljati i stalno nešto kombiniram i pri tome se jako zabavljam. To znaju oni koji me dobro poznaju, ali djelomično i oni koji prate moje objave na društvenim mrežama. Volim uočavati stvari koje drugi ne primijete ili samo pored njih prođu i onda o njima razmišljati. Stalno mi prolaze kojekakve ideje kroz glavu, dok neki ljudi uživaju u tome da umire mozak, ništa ne rade i samo osjećaju... Neki vole slušati, neki vole biti jako aktivni i cijeli vikend provode u fizičkoj aktivnosti. Neki odluke donose spontano, neki razmišljaju... Ja volim čitati, proučavati, misliti i pisati... Sigurno ne mislim da bi to mogla biti zabava za sve nas i da će baš svaka osoba u tome pronaći zadovoljstvo. Često smatramo da drugi trebaju biti kao i mi, da bliskost podrazumijeva iste poglede na neke aktivnosti, pojave ili ponašanja, što nam automatski znači da se razumijemo i nadopunjujemo. No, je li to uistinu baš tako? Možda. Ja ipak smatram da različitost može biti vrlo inspirativna jer imamo vrijednu priliku učiti jedni od drugih...
Sjećam se, prije par godina me je jedan poslovni partner pitao jesu li me roditelji tukli, kad cijeli život provodim uz knjige :) Njemu je to bilo nezamislivo i jedva je dočekao maturu da se riješi svih knjiga iz kuće... Meni je to nezamislivo...
I tako, zaključak je da smo različiti, da svatko ima pravo na svoj "veseli svemir" u kojem može uživati.
Nezgoda je samo ako još niste pronašli taj svoj svemir! Ne pitajte druge gdje je i kakav je taj svemir, jer točan odgovor na to pitanje imate samo vi...
I tako, javila sam prijatelju da proučavam ponudu i sadržaj, a on mi je na to rekao da prestanem jer ću se razboljeti od razmišljanja... E sad, svatko govori iz svojih cipela i temeljem svojih osjetila... Često čujem da mi ljudi kažu: "Manje misli!". Međutim, svatko od nas ima svoju ideju o određenom ponašanju. Na primjer, ja jako volim razmišljati i stalno nešto kombiniram i pri tome se jako zabavljam. To znaju oni koji me dobro poznaju, ali djelomično i oni koji prate moje objave na društvenim mrežama. Volim uočavati stvari koje drugi ne primijete ili samo pored njih prođu i onda o njima razmišljati. Stalno mi prolaze kojekakve ideje kroz glavu, dok neki ljudi uživaju u tome da umire mozak, ništa ne rade i samo osjećaju... Neki vole slušati, neki vole biti jako aktivni i cijeli vikend provode u fizičkoj aktivnosti. Neki odluke donose spontano, neki razmišljaju... Ja volim čitati, proučavati, misliti i pisati... Sigurno ne mislim da bi to mogla biti zabava za sve nas i da će baš svaka osoba u tome pronaći zadovoljstvo. Često smatramo da drugi trebaju biti kao i mi, da bliskost podrazumijeva iste poglede na neke aktivnosti, pojave ili ponašanja, što nam automatski znači da se razumijemo i nadopunjujemo. No, je li to uistinu baš tako? Možda. Ja ipak smatram da različitost može biti vrlo inspirativna jer imamo vrijednu priliku učiti jedni od drugih...
I tako, zaključak je da smo različiti, da svatko ima pravo na svoj "veseli svemir" u kojem može uživati.
Nezgoda je samo ako još niste pronašli taj svoj svemir! Ne pitajte druge gdje je i kakav je taj svemir, jer točan odgovor na to pitanje imate samo vi...
