Poštovati sebe

Što više poštujete sebe i vrijednosti, to je veća šansa sa će vas zaobilaziti mnogi koji misle da ste malo nenormalni i neusklađeni s današnjim društvom, mjerilima i tržištem. A zapravo vam čine uslugu, jer što se vise odmiču od vas - to vas u gužvi bolje vide oni sličnih mjerila... I onda ne trebate govoriti što jeste ili što niste, jer slične duše uvijek kliknu...

Lijepe želje

Neka nova godina izblijedi sve loše navike, dozrije sve ciljeve, oboji svaku dosadu, zarumeni ljubav, okiti sreću i okruni zahvalnost u vašem srcu... Neka vam ova noć donese uvid da je život poput juhe... Svi sastojci su dozvoljeni pa pokušajte da od sada budu miksani po vašoj mjeri, a ne po navici... Svako dobro vam svima želim!

Novogodišnja noć

Kada bismo svaki dan, kao 1. siječnja, dočekivali s ovakvim uzbuđenjem i ciljevima, svaka bi nam noć bila puna zahvalnosti i nestrpljenja da otkrijemo što donosi novi dan... Zadržite znatiželju, ulovite radost, pospremite nadu, ne skidajte svečane cipele i takvim plesnim koracima dodirujte bas svaki dan u ovoj 2016.

Odmor

Odmor... Odmorite se od mudrosti, od afirmacija, od svečanog stola, od ciljeva, od obećanja samome sebi, od čestitki, od dokazivanja, od natjecanja, od prezentacije, od stvaranja imaginarne slike o sebi. I neka vam život bude 365 puta ljepši nego na društvenim mrežama...

Znakovi pažnje

Najveće znakove pažnje sam uvijek primala od ljudi za koje mi se činilo da nemaju baš preveliki razlog biti tako pažljivi prema meni...To je tako... Pažnja i zahvalnost nemaju odredište. Oni su kao kapljice rose, nježne, a prisutne... I ne možete ih ne osjetiti... Ako dajete bez da mislite gdje će stići i kako će vam se vratiti, život će vam u obliku nježne rose darovati sve ono sto ste nekad negdje poslali... I ne brinite se za formulu, vaše je samo da živite onako kako biste preporučili onome koga volite..

Uspoređivati se s drugima

Kupih nešto, a jedna poznanica kaže da sam pogriješila mjesto kupnje, jer to nešto ona nasla puno jeftinije na drugom mjestu. I još mi kaže da su me prevarili u odnosu na kvalitetu, a nema uvid u pravo stanje stvari... Ja sam uspoređivala cijene i provjerila na vise mjesta i još pitala za savjet kod konkurencije... Ovo pišem jer me podsjetilo na to kako funkcionira ego... Bez pravog razloga, uživa u ideji da je pametniji, nadmoćniji, spretniji, sposobniji, zna uštedjeti, zna bolje... I nije tu ništa loše, ako gledamo samo ovaj dio samopouzdanja... Problem je sto treba usporedbu, u odnosu na nešto ili nekoga... Usrećuje ga sto je nešto "postigao", a netko drugi nije (bez obzira zna li ili ne zna pravo stanje stvari)... Takav treba publiku, odobravanje, aplauz i onda se osjeća dobro... A oni koji podupiru takve primjerke, samo drže ljestve wink emotikon
Misliti da smo bolji od drugih, naslađujući se tuđom situacijom ili razmišljajući kako smo nekoga nadmašili ili pobijedili, samo je karta da nam se dogodi ista stvar na drugome mjestu... Jer onaj tko to radi, uvijek naiđe na još jednog takvog "gazdu" koji misli isto... I eto frustracije... Onda si takvi opet smire živce tražeći neku novu priliku u kojoj će oni "pobijediti"...
To je tužna bitka u začaranom krugu pobjeda i poraza bez ikakvog smisla, a s angažmanom s kojim takvi za nagradu dobiju samo privremeni osjećaj da su nešto, a već sljedeći put opet ništa...
Ne obazirite se na takve, jer oni su sebi najveći teret...

Cijeniti svoj i tuđi rad

Kaže mi jedna kolegica koja nudi prevodilačke usluge da nikad ne placa dizajnere već ih nazove da joj kažu kako da ona sama složi neki vizual. Onda ti ljudi preko telefona odrade besplatno savjetovanje, a ona presretna, osjeća se jako sposobnom ispregovarati i ushićena je što ih nagovori da joj to svaki put kažu. E onda se nakon nekog vremena dogodi da nju netko nazove da im nešto "sitno" prevede bez naplate, a ona dobije živčani slom... Izvana vidljivo zašto joj se to događa, ali ona ne vidi... Sve ima uzrok i posljedicu, zašto i zato, 2 smjera i slično. Kad se uznemirite zbog tuđih poteza, sjetite se pitati sebe: "A kad sam ja takav/takva?!" Odgovori su u nama...

O kome pišem?

Neki mi pišu da pitaju pišem li o njima. Odgovor je DA, ako se prepoznate i u tuđem primjeru. Ne pišem ni o kome konkretnom jer mi nije cilj opisivati ljude već ponašanje, a činjenica je da pišem o stvarima za koje uočim da se ponavljaju u praksi. Dakle, uvijek štitim identitet osobe, a pišem o stvarima koje mogu svima pomoći u razmišljanju i promjeni ponašanja... Uvijek vidimo ono sto nam u tom trenutku treba i sto trebamo naučiti, a sve sto se dogodi jednom čovjeku, može i drugom... Nismo usamljeni u svojim primjerima i zato koristi da o njima pišem, a uvijek na dobrobit onih koji iz toga nešto mogu zaključiti...