Jeste li samostalni?

Pitanje samostalnosti pomalo je neobično za odrasle ljude. Ipak, mnogi odrasli ljudi nisu samostalni.

Jedna moja poznanica živi kod bake. Kaže da joj baka svaki dan kuha i uživa u tome nakon posla, no ne može dovesti dečka u stan, jer baki nije drago da joj dolaze muškarci. Poznanica ima 36 godina.

Jedan poznanik ima 2 djece, a supruga često putuje u inozemstvo i nema je doma po nekoliko dana. Za to vrijeme djecu čuva sam ili njeni roditelji. On ih baš ne voli i ne podnosi njihove priče, no svaki dan nakon posla ide kod njih na ručak jer mu čuvaju djecu pa onda najmanje 2 sata sudjeluje u razgovorima koje oni započinju.

Jedna poznanica živi sa svekrom koji je alkoholičar. Ne radi joj ništa, samo je jako neuredan i dolazi kasno kući. Sve ih probudi i djeca se uplaše po noći jer im nije jasno što je djedu. Onda ih ona stišava i objašnjava da nije ništa, nastojeći da ne vide djeda u “veselom” izdanju. Mora trpjeti jer je to njegova kuća, a ima i dobru mirovinu te je više nego velikodušan prema njima.

Jedna poznanica živi kod dečka. On joj ne da da izađe s prijateljicama, osim s onima koje on “odobri”. Ona si objašnjava da on to radi za njeno dobro i da odlično procjenjuje ljude. Živi negirajući istinu. Živi u zabludi. Dečko inače dobro zarađuje, ali sve određuje u njihovom životu. Ona kaže da voli takve “očinske” tipove muškaraca koji vode brigu o njoj. Jedino joj malo smeta što prati svaki njen korak…

Sad će mnogi reći da su sve to “čari” života u zajednici, zajedničkim kućanstvima ili partnerskim odnosima.

Kad se zapitate jeste li samostalni u svojoj odrasloj dobi, pitajte se živite li život po svojoj mjeri ili balansirate između koristi i nezadovoljstva. Mnogi zbog jedne koristi trpe druge stvari koje im se ne sviđaju.

Nažalost, često se ispostavi da tih par koristi “nije ni do koljena” problemima i nezadovoljstvu koje si stvore u životu. Ako važemo između slobode i određenih koristi, jasno je da zbog koristi moramo žrtvovati slobodu.

U nekoj fazi života je to normalno, jer čovjek živi u roditeljskom ili drugom domu i mora poštovati pravila onih koji su taj dom stvorili. Međutim, kad čovjek dođe u odraslu dob, ima li pravo stvoriti dom po svojoj mjeri?!

Ili može živjeti po mjerilima nekih drugih kao pasivan promatrač pravog života… Govorimo li onda o samostalnosti, o slobodi? Sloboda je stvar izbora, stvar hrabrosti i stvar odluke. Nisu svi spremni na takvu odgovornost.

Naravno, ima ljudi koji odluče ostati u kavezu i onda ga pomno uređuju kako bi nekako zaboravili da su oko njih rešetke.

Život nije proba

Mnogi mrze zvuk jutarnje budilice i molećivo gledaju tražeći da im dopusti još barem 10 minuta sna. Pogledavaju kroz prozor i vide neko sivilo, kao što očekuju da će biti i cijeli dan. Uspiju se izvući iz kreveta i bauljaju do toaleta. Tamo se ugledaju u zrcalu i pomisle da je bolje da se vrate u krevet.

Ipak, odluče se urediti i pripremiti za izlazak u javnost. Tromim pokretima dovuku se do auta ili javnog prijevoza i idu u život… S maskom, s lijepom odjećom i sa stavom na koji se moraju natjerati… Je li to onda život? Ili je to proba za neka bolja vremena…

Gdje su oni trenuci kad smo kao djeca bili sretni što je jutro i što imamo cijeli dan pred sobom? Gdje je ushićenje od još jednog buđenja i novih avantura koje vas čekaju? Gdje je nestala radost zbog sitnica i radoznalo promatranje svega što vas okružuje?

Mnogi žive život kao da čekaju neka bolja vremena ili kao da je život neka proba za nešto bolje što će tek doći. Zaborave da se može živjeti bez strahova, bez strepnji, bez nadmetanja, bez uspoređivanja, bez napetosti…

Muče ih ljudi kojima su okruženi. Muči ih vremenska prognoza. Muči ih mjesto na kojem žive ili rade. Muči ih radni zadatak bez smisla.

Svi smo svjesni što nam ne odgovara, no pitanje je li jesmo li uvjereni da smo žrtve koje ne mogu mijenjati svoju realnost. Mnogi misle da moraju mirno i strpljivo dočekivati sve čime ih život bombardira, a obično nije riječ o životu već o ljudima kojima su okruženi. Često smo i sami sebi neprijatelji, jer se prema sebi počnemo ponašati onako kako se drugi odnose prema nama. Isto tako, onda se oni prema nama odnose kako se mi ponašamo prema sebi. To je začarani krug…

U tom stupnju, većina ljudi je potpuno svjesna što im donosi loše raspoloženje i bol, osjećaju se kao žrtve i nemaju povjerenja u život. Takvi ljudi znaju koje situacije ih uznemiravaju, kakve ljude ne žele u svojoj blizini, često nerado idu na posao i provode vrijeme radeći nešto što jedva mogu izdržati. Nažalost, ne odlučuju se na promjenu jer smatraju da im je jednostavno takva sudbina i da vrlo malo mogu sami učiniti da to samostalno promijene. To je stupanj u kojem se ljudi osjećaju nemoćno.

Nemoć je stanje svijesti. To nije realna okolnost niti neki zakon. Ako se osjećamo nemoćno, to je samo zato što još nismo spoznali koliko smo snažna bića i koliko promjena razmišljanja ili doživljaja svijeta oko nas može promijeniti okolnosti u kojima živimo.

Ljudi koji su ulozi žrtve često tu ostaju do kraja života. Mnogi ne odluče preuzeti odgovornost za svoju preobrazbu i rezultate, već u ulozi žrtve uvijek imaju priliku privući pažnju drugih žaleći se na nesretnu sudbinu, ljude ili situacije u kojima su prisiljeni biti. Je li to život ili je to proba? I ako mislite da je proba, niste se dovoljno potrudili oko sebe!

Roditelji nisu bili u pravu kad su nam rekli ovo...

Što su nas roditelji pogrešno učili, a s dobrom namjerom…

Mnoge su u djetinjstvu učili da moraju paziti na svoje stvari, ali nisu ih učili da paze na sebe.

Mnoge su u djetinjstvu učili da paze na ocjene, ali ih nisu naučili da ocijene sebe najbolje što mogu.

Mnoge su u djetinjstvu učili da slušaju učitelje, ali ih nisu naučili da nam svatko može biti učitelj.

Mnoge su u djetinjstvu učili da se lijepo ponašaju pred drugima, ali ih nisu naučili da se lijepo ponašaju prema sebi.

Mnoge su u djetinjstvu učili da budu štedljivi, ali ih nisu naučili da poštede sebe od nepotrebnih stresova.

Mnoge su u djetinjstvu učili da ne razgovaraju sa strancima, ali ih nisu naučili da ne smiju sami sebi ostati stranci.

Mnoge su u djetinjstvu učili da ne otvaraju vrata nepoznatim osobama, ali ih nisu naučili kako da otvore vrata vlastitoj sreći.

Mnoge su u djetinjstvu učili da budu tihi i mirni na nastavi, ali ih nisu naučili da kažu svoje mišljenje.

Mnoge su u djetinjstvu učili da budu poslušni, ali ih nisu naučili da slušaju sebe.

Mnogu djecu su učili oni koji su i sami još trebali učitelje…

Kako oprostiti i pronaći mir?

Jeste li još uvijek ljuti na nekoga? Sjetili ste se neke ružne scene iz djetinjstva? Povrijedio vas je netko ili uvrijedio? Možda ste nekome nešto zamjerili s razlogom i bez razloga? Možda ste nešto jako neugodno zapamtili i to vas prati dobar dio života?

Za uspjeh je važno oprostiti. Za mir u duši je važno oprostiti. Za sreću je važno oprostiti. Zato opraštajte…

Neki će reći da su sve oprostili i da nemaju zamjerki prema ljudima, jer im je na racionalnom nivou jasno da možda ti ljudi nisu namjerno bili zlonamjerni. Neki kažu da je nešto bilo jako davno i da se slabo sjećaju, ali opet se dovoljno sjećaju da im to izazove ružan osjećaj u sadašnjosti.

Ako se odlučite za ljubav u svom životu, ljubav prema sebi i drugima, bilo bi dobro da provjerite jeste li uistinu oprostili. I to je uvijek dobar početak za rast i razvoj, kao i bolji život.

E. Fox predlaže sljedeću vježbu:

Udobno se smjestite i zažmirite. Zamislite sebe kako sjedite u mraku u kazalištu. Na malu pozornicu koja je ispred vas izlazi osoba kojoj nešto zamjerate ili ste zamjerali. Zamislite kako se toj osobi na pozornici događaju predivne stvari i to sve ono što bi toj osobi moglo jako značiti u stvarnosti. Zamislite kako se osoba raduje, kako se smije i kako je presretna. Držite u sebi taj osjećaj nekoliko sekundi i onda pustite da vam slika izađe iz misli. Kad nestane lik osobe kojoj nešto zamjerate, zamislite sebe na istoj pozornici i zamislite također sebe kako vam se događaju predivne stvari i kako ste zadovoljni, mirni i sretni. Neka vam bude jasno da vam je dostupno sve u ovom životu i da sve možete privući u život.

Ovu vježbu biste trebali raditi 30 dana i to na način da svaki put zamišljate drugu osobu pa onda sebe. Ljudi koji su bili dosljedni i trudili su se da izdvoje za sebe 15 minuta dnevno za ovu vježbu, značajno su utjecali na međuljudske odnose, zadovoljstvo i osjećaj mira. Započnite, ništa ne možete izgubiti, osim 15 minuta u danu, a možete dobiti beskrajno puno.

Pohvaliti sebe je karta za vlak uspjeha

Nešto ste radili prvi put i već ste pronašli barem 3 stvari koje niste trebali reći, napraviti ili učiniti… Našli ste se u novom poslu ili novom društvu i cijelim putem u povratku ste razmišljali i vagali svoje riječi? Odradili ste neki posao i onda ste provjeravali barem 2 puta jeste li sve obavili kako treba?

Za sve je potrebna praksa… Zašto su nas učili da sve mora uspjeti odmah? Zašto nam nisu dopuštali da pogriješimo? Zašto su nas kritizirali za svaku pogrešku? Zašto su tražili da budemo savršeni? Zašto nam nisu rekli da se na greškama uči?!

Postoji puno pitanja zašto, no nesreća je što se u odrasloj dobi prema sebi ponašamo kako su se prema nama u djetinjstvu ponašali roditelji ili odgojitelji. Kad odrastemo, nastavljamo isti tretman prema sebi, naučeni da se tako odnosimo prema svojim pokušajima.

Kad nešto učinite, pohvalite sebe i recite si da ćete još biti bolji sljedeći put. Recite sebi bravo za hrabrost, za odluku i prvi korak. Recite sebi pravo za samopouzdanje koje tek stječete. Recite sebi bravo za sve ono što vam nitko rekao nije. Fantastično ste biće samim time što ste jedinstveni. Onaj tko nešto radi, taj je važniji od svih onih koji ništa ne poduzimaju, a misle da znaju. Hodajući se uči, hodajući se stvara i bravo za sve vas koji ste odlučili opet prohodati uspravnog držanja i podignute glave.

Poduzimati ili promatrati

Imala sam priliku surađivati s mnogim ljudima. Mnogi su u razgovoru pokazivali interes da se pokrenu, da naprave nešto, da iniciraju neke nove projekte ili da jednostavno krenu prema ciljevima koje su osmislili.

Često se znalo dogoditi da sam već u tom trenutku vidjela što bi osoba mogla konkretno poduzeti, s kim bi se mogla povezati ili na koji način organizirati poslovne aktivnosti. S mnogima sam i sama surađivala u različitim projektima. Ipak, mnogi ljudi su entuzijastični u prvih par dana dok je motivacija na vrhuncu, no kad aktivnosti krenu svojim tijekom, gube interes. Nažalost, često se dogodi da im netko od bližnjih ili kolega kaže da projekt nema smisla i potpuno ih obeshrabri da idu putem kojim su krenuli. Kad čuju negativnu povratnu informaciju, a često od ljudi koji skoro ništa ili jako malo znaju o zakonitostima tog posla, jednostavno zastanu i povuku se.

Mnogi zastanu i vrate se taman kad dođu tik do cilja. Mnogi ljudi vrijedno rade i često odustanu zbog nekog besmislenog komentara neke osobe. Odustanu od sebe i svojih snova jer ih je netko kritizirao. Odustanu od svojih projekata jer je netko neupućen rekao da to nema smisla. Odustanu zbog onih koji su možda zavidni pa im namjerno kažu da nisu za to sposobni. Mnogi ljudi zbog drugih ljudi odustanu od sebe.

U takvim situacijama sjetite se da su svi rođeni da nešto poduzimaju, a ne da budu predmet tuđih djelovanja. Ljudi su rođeni da poduzimaju, a ne samo da promatraju druge. Odlučite koju ulogu želite nastaviti živjeti u svom životu.Mnogi nas tjeraju da budemo promatrači samo zato što oni nisu igrači. Nemojte sjediti kao rezerva na klupi samo zato što vas na to tjeraju oni koji su tamo i sami davno sjeli pa žele da im pravite društvo…

Sloboda nema cijenu

Mnogi ljudi očekuju pohvale od drugih. Lijepo je čuti da netko o nama misli nešto lijepo, no kad se vežemo za te pohvale, onda stalno radimo ono što znamo da će razveseliti druge ljude ili ono što oni očekuju od nas.

Zahvalite na svakoj pohvali, ali se ne vežite za tuđe mišljenje o svojim aktivnostima. Isto tako, ne vežite se za kritike i negativne povratne informacije. Mnogi ljudi ne mogu upravljati sobom i ne znaju puno o aktivnostima koje radimo, ali misle da su dovoljno upućeni da smiju komentirati. Mnogi ljudi misle da su pametni i da mogu govoriti samo zato što imaju jezik. Često izgovaraju mišljenje o vama na temelju svog emocionalnog stanja koje često nije u idealnoj ravnoteži.

Sjetite se da ste tvorac svoje sudbine i da imate pravo samostalno donositi odluke, istraživati i stvarati.

Za uspjeh u bilo kojem području posla, potrebno je isprobavati, vježbati, usuditi se i riskirati. Bez fleksibilnosti jednostavno nema uspjeha. Mnogi su ukočeni, u strahu da ne pogriješe, u neugodi da naprave nešto što se od njih ne očekuje i stalno tapkaju kao da plešu osnovni korak plesa cha-cha-cha. Cijeli ples može biti dinamičan i vrlo atraktivan, ali početnici obično ne “osvoje” cijelu pozornicu, već se vrte u jednom manjem krugu prebacujući težište s noge na nogu…

Količina prilagodljivosti koju imate vezana je s vašom željom i odlukom da djelujete drugačije, da isprobate nove korake u poslu, da potražite nove strategije ili jednostavno promijenite društvo kojim ste okruženi.

Razmislite koliko ste fleksibilni i u kojem području života imate zastoj. Sjetite se u kojem dijelu života slušate previše druge ili ovisite o nečijem odobrenju ili pohvali. Prisjetite se gdje biste mogli biti slobodniji i gdje se osjećate pomalo neugodno i u kojem dijelu života se osjećate kao da imate tijesnu kožu… Sve su to područja u kojima možemo napraviti preokret i unaprijediti se… Kad se riješimo tereta i oslobodimo, očistili ste put za ostvarenje svog potencijala i ostvarenje vrhunskih ciljeva.

Disneyeva kreativna strategija

R. Dilts, jedan od osnivača NLP-a, modelirao je i razvio Disneyevu strategiju kao NLP alat.

Riječ je o strategiji razvoja vaših snova. U toj strategiji se izdvajaju 3 uloge: sanjara, realiste i kritičara, Ljudi se obično “vrte” u te tri kategorije. Kritičari vide negativno u svakoj situaciji, Sanjari su osobe od ideja, a realisti “čvrsto” stoje na zemlji. Ova strategija se često primjenjuje u kreiranju poslovnih strategija, ali je vrlo korisna i u privatnom životu.

Ljudi se ponekad vrte u krug ili previše užive u neku od odluka, a rješenje i kreativni pomak bi došao ako počnu razmišljati i donositi odluke iz druge uloge. Ova strategija se koristi kad želite unijeti kreativnost u svoj život, kad osjećate da ste u sukobu između ostvarivanja ciljeva i sadašnje situacije ili ste jednostavno znatiželjni vezano za neke svoje snove.

Kako funkcionira primjena strategije?

Dodijelite sve tri uloge različitim ljudima u svom timu ili u obitelji. Zamolite ljude da igraju određenu ulogu. Zamijenite uloge i zapišite ideje jer tako omogućujemo ljudima da daju doprinos s razlčitih polazišta. Nitko ne bi trebao biti ograničen samo u jednoj ulozi što ljudi često u svom životu stalno rade. Zamolite “sanjara” da nabroji ideje neovisno o tome koliko se čine nemogućima za ostvariti. Pustite “sanjara” da mašta, da priča o snovima i da govori o idealnim uvjetima. “Realist” neka analizira što se od toga može iskoristiti u praksi i na koji način, odnosno da kaže što je moguće strateški i operativno izvesti, a “kritičar” neka vrednuje slabe i jake strane tih prijedloga.

Oslobodite se i igrajte. Tako nastaju kreativni pomaci i savršena rješenja!