Oni koji pobijede u svakoj bici zapravo nisu vješti... Oni koji druge vojske učine bespomoćnima bez borbe su najbolji (Sun Tzu).
U poslu, svi mogu ratovati... U društvu u kojem se potiče agresija, nameće uništavanje suparnika i podržava poslovno osvećivanje, svašta je moguće... Neki proaktivno napadaju i gaze, a neki sa strane sjede i gledaju te šuteći podržavaju agresivniju stranu računajući na koristi koje mogu naknadno dobiti.
U poslu, često gledam takve slučajeve. Osobno, možda ljudi i razumiju da je nešto što podržavaju loše, ali od toga imaju određenu financijsku ili osobnu korist koja je onda ispred vrijednosti, morala i etike.
Komercijalno gledano, sve je to posao i ništa nije osobno... Samo, jesmo li mi ljudi prije svega ljudi, a onda "žrtve funkcije" koju u određenom trenutku obavljamo?! Naravno, svatko za sebe neka donese odluku po kojim principima će živjeti i poslovati, no sve što radimo govori o nama. Sami sebe trebamo pogledati u zrcalo svako jutro i biti sebi najbolji prijatelj kroz cijeli život. Hoćemo li to moći ako samo "piarovski" govorimo da smo dobri i duhovni, a svakodnevno dokazujemo drugačije?! Jednom sam već govorila o tome da smo ono što o nama ljudi govore kad napustimo prostoriju... Mnogi će "u lice" reći pregršt komplimenata i riječi podrške u svrhu boljih i produktivnijih poslovnih odnosa... Međutim, postoji li nešto što nam ne govore?! Postoji li nešto što o nama misle, a ne usude se reći?!
Ipak, kad se zatvorimo u 4 zida, svatko od nas zna na što je ponosan, a o čemu radije izbjegava misliti... Kad smo sami sa sobom i umirimo vanjsku i unutarnju buku, sve je kristalno jasno... Mir i usklađenost s onim kako se ponašamo i što osjećamo mjera je našeg zadovoljstva...
I tako, dok neki nastoje potaknuti rat i bore se, ja uvijek plovim nošena nekim drugim plimama...
Ugodan i miran vikend vam želim!
U poslu, često gledam takve slučajeve. Osobno, možda ljudi i razumiju da je nešto što podržavaju loše, ali od toga imaju određenu financijsku ili osobnu korist koja je onda ispred vrijednosti, morala i etike.
Komercijalno gledano, sve je to posao i ništa nije osobno... Samo, jesmo li mi ljudi prije svega ljudi, a onda "žrtve funkcije" koju u određenom trenutku obavljamo?! Naravno, svatko za sebe neka donese odluku po kojim principima će živjeti i poslovati, no sve što radimo govori o nama. Sami sebe trebamo pogledati u zrcalo svako jutro i biti sebi najbolji prijatelj kroz cijeli život. Hoćemo li to moći ako samo "piarovski" govorimo da smo dobri i duhovni, a svakodnevno dokazujemo drugačije?! Jednom sam već govorila o tome da smo ono što o nama ljudi govore kad napustimo prostoriju... Mnogi će "u lice" reći pregršt komplimenata i riječi podrške u svrhu boljih i produktivnijih poslovnih odnosa... Međutim, postoji li nešto što nam ne govore?! Postoji li nešto što o nama misle, a ne usude se reći?!
Ipak, kad se zatvorimo u 4 zida, svatko od nas zna na što je ponosan, a o čemu radije izbjegava misliti... Kad smo sami sa sobom i umirimo vanjsku i unutarnju buku, sve je kristalno jasno... Mir i usklađenost s onim kako se ponašamo i što osjećamo mjera je našeg zadovoljstva...
I tako, dok neki nastoje potaknuti rat i bore se, ja uvijek plovim nošena nekim drugim plimama...
Ugodan i miran vikend vam želim!
