Nešto sam radila i zaključila da sam napravila lošije nego prošli put. Jednim dijelom sam toga bila svjesna tijekom same aktivnosti, ali sam se djelomično razočarala kad sam ugledala rezultat. Hm. Znala sam da sam prilično sklona perfekcionizmu u nekim aktivnostima i da sam od sebe uvijek očekivala više. Zanimljivo je kako se jučer posložilo razmišljanje i trenutak u kojem sam osvijestila osjećaj da ne moram uvijek dati više od potrebnog ili traženog. Tržište od nas očekuje da svaki put budemo bolji. Ljestvica se stalno podiže i postaje sve teže ostvarivati nečija očekivanja. Prije par godina sam u potpunosti prihvatila da ne možemo svima ugoditi, niti se možemo svima svidjeti... Ne razmišljajući više o drugima, krenula sam zadovoljavati svoje kriterije. Međutim, ni tu nisam bila baš blaga... :-)
Napokon sam shvatila, što je za mene bio odlučujući trenutak, da ne moram uvijek ni samu sebe pobijediti. Mirno sam odahnula i shvatila da sam iz sebe istjerala (nadam se) i posljednji gram nametnutih očekivanja.
Tako lijepo raspoložena sam krenula razmišljati o novim ciljevima i svojoj misiji. Prvi put sam stvarno shvatila da imam potrebu i želju hrabriti druge i da je "hrabriti druge" moj zadatak. Nadam se da uspijevam dijelom ostvariti svoju svrhu i da edukacije koje pripremam i izvodim tome i služe... Ako moje riječi i razmišljanja pomognu da barem 1 osoba prepozna u sebi ono što ima i prihvati svoj vrhunski i neograničeni potencijal, bit ću više nego zadovoljna.
