Često čujem da su ljudi razočarani jer ih malo tko razumije... Nažalost, najčešće prvo ne razumijemo sami sebe... Ako nam nedostaje takvih ljudi oko nas, prvo moramo provjeriti jesmo li sami sebi najbolji prijatelj... Analizirati jesmo li sebi uvijek podrška, razmisliti hrabrimo li se bez osuđivanja, pričamo li si lijepe priče bez uvreda i ružnih riječi, tješimo li sami sebe i potičemo... A onda se treba osvrnuti i pogledati jesmo li mi danas nekome zahvalili, jesmo li nekoga pohvalili ili potaknuli... Jesmo li učinili neko dobro djelo, pa makar i sitnicu?! I nakon što smo to provjerili, opet se treba vratiti u sebe i vidjeti što zaista želimo i odlučiti promijeniti unutarnji dijalog... Takvo prihvaćanje možemo zaključiti poznatim sloganom - Jer ja to zaslužujem!!! Kako zaslužujem? Zato jer vrijedim, jer imam važnog posla u ovom životu... Za sve ciljeve i sve što nam treba, imamo barem početne resurse. Kad krenemo, putem će se sigurno pojaviti ljudi i dodatni alati koji će nam olakšati putovanje... Sretno!
