Voljela bih da mlade u školama i na fakultetima nauče kako zavoljeti struku za koju se školuju. Neki to ne znaju sami napraviti... Nekima treba puno godina da nauče voljeti posao ili da napokon odaberu posao u kojem uživaju... Neki se jednostavno pomire sa sudbinom da se nešto raditi mora... Šteta! Posao može biti predivan izvor radosti i inspiracije!
Imala sam sreću da sam od osnovne škole znala čime se želim baviti i opet sam uspjela upasti u različite poslovne situacije u kojima nisam bila zadovoljna. One koji ne znaju što hoće ili ne vole ono za što se obrazuju, vjerojatno čekaju još veći izazovi. Bilo bi odlično kad bi se u srednje škole i fakultete kao izborni predmet uveo osobni razvoj i kroz njega omogućilo mladima da saznaju što stvarno žele i postave odgovarajuće ciljeve. Mnogi uspješni ljudi su od rane mladosti imali viziju i točno su znali što hoće, a mnogi (kako vidim) lutaju.
Neki imaju sreću da im roditelji u tome mogu pomoći i dovoljno su otvoreni da prihvate da svako dijete ima svoj put koji treba slijediti. Neki nažalost odluče raditi ono što su radili roditelji ili su čak natjerani da upišu određenu školu. Sva sreća, neki pronađu učitelje i profesore koji im pomognu (opet) pronaći sebe...
Škola nije nešto što se mora odraditi... U školi učimo i pripremamo se za život... Škola nije prolazna faza... Ako neke stvari spoznamo ranije, manje ćemo ih tražiti u kasnijim godinama... Onda sebi ostavljamo prostor da uživamo u poslu kojeg radimo, a onda tek možemo stvarati i kreirati!
