Često susrećem mlade ljude i one već u zrelim godinama koji govore o svojim željama za pokretanjem samostalnog posla. Neki (s razlogom) odgađaju otvaranje vlastite tvrtke, a neki o tome samo govore i vjerojatno se neće upustiti u tu avanturu.
Jučer sam vodila jedan zanimljiv razgovor u kojem sam ja bila potpuno uvjerena da mogu postati predsjednica države za 15-20 godina da to poželim. Druga osoba je rekla da takvih kao ja ima jako puno i da postoji "lista čekanja". Kod mene se još uvijek ništa nije promijenilo i ne planiram se upuštati u političke vode, no i dalje sam uvjerena da mogu to postati samo da želim. Koliko je to realno, pojma nemam. Ja jednostavno imam takvo uvjerenje i meni je to potpuno normalno razmišljanje.
Tako je možda za neke i upuštanje u poduzetništvo nedostižan projekt za kojeg stalno misle da nemaju dovoljno resursa ili da postoje drugi koji su bliže ostvarenju tog cilja zbog svih svojih resursa koje posjeduju.
Resursi mogu, ali i ne moraju značiti uspjeh. Poznajem jako puno ljudi koji su krenuli u posao s puno novaca i zatvorili tvrtku za manje od 2 godine. Isto tako, poznajem ljude koji su posao gradili polako pa i danas posluju. Resursi i uvjeti za posao jesu važni, ali je također važna volja koju osoba ima ili nema. Također, važno je i povjerenje u vlastite sposobnosti koje neki još uvijek nemaju, no nikad nije kasno da ga steknu...
Svi imamo ogromni potencijal kojeg trebamo prepoznati i usmjeriti... Tada čovjek osjeti veliki zanos koji ga pokrene da misli veliko i stvara veliko. Zar možemo poželjeti zanimljiviji dar?!
Jučer sam vodila jedan zanimljiv razgovor u kojem sam ja bila potpuno uvjerena da mogu postati predsjednica države za 15-20 godina da to poželim. Druga osoba je rekla da takvih kao ja ima jako puno i da postoji "lista čekanja". Kod mene se još uvijek ništa nije promijenilo i ne planiram se upuštati u političke vode, no i dalje sam uvjerena da mogu to postati samo da želim. Koliko je to realno, pojma nemam. Ja jednostavno imam takvo uvjerenje i meni je to potpuno normalno razmišljanje.
Tako je možda za neke i upuštanje u poduzetništvo nedostižan projekt za kojeg stalno misle da nemaju dovoljno resursa ili da postoje drugi koji su bliže ostvarenju tog cilja zbog svih svojih resursa koje posjeduju.
Resursi mogu, ali i ne moraju značiti uspjeh. Poznajem jako puno ljudi koji su krenuli u posao s puno novaca i zatvorili tvrtku za manje od 2 godine. Isto tako, poznajem ljude koji su posao gradili polako pa i danas posluju. Resursi i uvjeti za posao jesu važni, ali je također važna volja koju osoba ima ili nema. Također, važno je i povjerenje u vlastite sposobnosti koje neki još uvijek nemaju, no nikad nije kasno da ga steknu...
Svi imamo ogromni potencijal kojeg trebamo prepoznati i usmjeriti... Tada čovjek osjeti veliki zanos koji ga pokrene da misli veliko i stvara veliko. Zar možemo poželjeti zanimljiviji dar?!
