Pretraži ovaj blog

četvrtak, 29. rujna 2016.

Oshova crtica iz djetinjstva

U knjizi Autobiografija duhovno nedoličnog mistika, Osho govori o svom djetinjstvu i potrazi za smislom i prosvjetljenjem.

“Tražio sam vrata do prosvjetljenja otkad se sjećam – od mog ranog djetinjstva. Vjerojatno sam prenio tu ideju iz svog prošlog života, jer se ne sjećam jednog jedinog dana u svom djetinjstvu kada ga nisam tražio. Prirodno, svi su mislili da sam lud. Nikad se nisam igrao s djecom svojih godina. Za mene su izgledala glupo, radeći svakakve idiotske stvari. Nikad se nisam priključio niti jednoj nogometnoj, odbojkaškoj ili hokejaškoj ekipi.

Naravno, svi su mislili da sam lud. Što se mene tiče, dok sam odrastao, počeo sam gledati na cijeli svijet kao ludost. Kad sam imao dvadeset i jednu godinu, to je bilo doba živčanih slomova i prodora. Naravno, oni koji su me voljeli – moja obitelj, moji prijatelji i moji profesori – su mogli shvatiti djelić onoga što se zbivalo unutar mene. Zašto sam tako različit od druge djece, zašto bih sjedio satima zatvorenih očiju, zašto bih sjedio na obali rijeke i gledao nebo satima, ponekad i cijelu noć. Ljudi koji nisu mogli shvatiti te stvari – nisam ni tražio da shvate – mislili su da sam lud.

U svom vlastitom domu sam postao gotovo odsutan. Malo pomalo su me prestali išta ispitivati i tražiti i polako su počeli osjećati kao da nisam tamo. Ja sam to volio, način na koji sam postao ništavilo, nitko, odsutnost.”

Osho na svoj način govori o svom doživljaju djetinjstva. Malo se govori o tome kako posebna djeca vide svijet oko sebe i koliko im je teško uklopiti se u postojeći školski sustav i ima li sustav uopće osjećaj za jedinstvenu djecu. Takva djeca su oko nas. Takva djeca možda šute jer vide da ih nitko ne razumije. Takva djeca možda nerado prihvaćaju igre i igrice koje im serviraju odrasli. Takva djeca možda moraju naučiti kako funkcionirati u ovom svijetu, jer im se sve čini neprirodno i neobično. Takva djeca možda ne mogu podnijeti nepravdu ili uništavanje prirode i bića oko sebe. Takva djeca možda ne mogu razumjeti uobičajeno ljudsko ponašanje koje mnogi smatraju normalnim, no njima je jasno da tu nešto ne štima.

Obratite pažnju na posebnu djecu i dajte im da budu svoja, bez obzira koliko čudno to izgledalo vašoj obitelji, rodbini ili zajednici. Nismo svi isti, nismo svi rođeni za ista djela u životu i nemojte “trovati” posebno dijete običajima koji nisu dio njihovog svijeta. Osim toga, tko kaže da roditelj ili učitelj uvijek zna najbolje?!