Mnogi ljudi uživaju slušajući predavanja, čitajući članke pa zbog dostupnosti informacija, pomisle da je već sve poznato i viđeno. Mnogi autori danas jednostavnije pišu o kompliciranim temama čineći te sadržaje dostupnijim prosječnim čitateljima. Naravno, korisno je prilagoditi stil i način pisanja ciljnoj skupini no događa se da ljudi imaju dojam velikog znanja, ocjenjuju sebe kao poznavatelje određenih područja, očekuju visoka primanja i poslije se obično čude kako im aktivnosti u praksi ne prate tu količinu znanja kojeg misle da posjeduju.
Dok usvajamo informacije, poslovne teorije i poslovne činjenice, čini nam se da je poslovni svijet posložena pozornica na kojoj je dovoljno poznavati jezik onih koji na njoj nastupaju. No, to nije tako. Svaka osoba značajno utječe na okolnosti u kojima se nalazi, a vještine dolaze do izražaja svakim danom. Tek kad poznajemo sadržaj, možemo razvijati vještine. No, tek kad ostvarujemo napredak i dajemo vlastiti doprinos, tada postajemo pravi znalci u onome što radimo.
Sve je poznato
Dogodi se da netko prati određeno predavanje i onda zaključi da predavač nije ništa novo rekao o nekoj temi. Istovremeno, kad ta ista osoba dobije zadatak napraviti neku jednostavniju vježbu na temu koju poznaje, dolazi do blokade, osoba traži opravdanja zašto nešto ne može napraviti ili se pojavljuje obrambeni mehanizam pri radu. Obično ne zna ni kako započeti, ni kako završiti zadatak. Tek onda shvate da im nedostaje struktura, da nemaju osjećaj kako povezati sve te poznate informacije i na koji način ih interpretirati drugima.
Mnogi ljudi neće sebi priznati da nešto ne znaju baš tako dobro kao što tvrde. Ne morate čekati potvrdu s tržišta ili od drugih ljudi. Pokušajte sebi kroz minimalno 15-minutno izlaganje objasniti neku tematiku o kojoj mislite da znate jako puno. Uzmite mobitel ili računalo i snimite svoje objašnjenje onoga o čemu razmišljate. Tek kad uspijete interpretirati tematiku na način da bi netko mogao poslušati tu snimku i iz toga nešto saznati ili naučiti, na pravom ste putu i tek onda možete reći da nešto uistinu poznajete.
Kada nastanu problemi
Postalo je dosadno koliko se ljudi prave da sve znaju i imaju važne odgovore na državna, sportska ili gospodarska pitanja, a konkretno svoju vlastitu situaciju ne mogu ili ne znaju promijeniti niti učiniti neki osobni napredak u poslu ili životu.
Kada se to najbolje vidi? Vidi se kad osoba na razgovoru za posao ostavi dojam da poznaje prirodu nekog posla, a nakon probnog roka postaje očito da ima slabe ili skoro nikakve rezultate. To se uoči kada netko krene u poduzetnički projekt i onda zaključi da se jednostavno ne može snaći, gubeći svakodnevno ne uočavajući ili propuštajući prilike na tržištu. Vidi se i kada voditelj preuzme neki odjel i misli da je jednostavno motivirati, organizirati i voditi ljude jer je i prije razgovarao s ljudima. Zanimljivo, takvi ljudi uvijek uoče krivce u drugima, a rijetko sami sa sobom porazgovaraju o svojim stvarnim kompetencijama i precijenjenosti svojih diploma, znanja ili referenci.
Znanje i vještine nisu dovoljni, važno je znati primijeniti ono o čemu govorimo. Riječi su isprazne, a aktivnosti i rezultati su ti koje potvrđuju jesmo li zapeli na površnom dojmu da nešto znamo ili smo uistinu postali stručnjaci. Tek kada postojeća znanja počnemo koristiti za svoj napredak i napredak organizacije za koju radimo, postajemo vrijedni zaposlenici, menadžeri, poduzetnici i članovi organizacija.
Dok usvajamo informacije, poslovne teorije i poslovne činjenice, čini nam se da je poslovni svijet posložena pozornica na kojoj je dovoljno poznavati jezik onih koji na njoj nastupaju. No, to nije tako. Svaka osoba značajno utječe na okolnosti u kojima se nalazi, a vještine dolaze do izražaja svakim danom. Tek kad poznajemo sadržaj, možemo razvijati vještine. No, tek kad ostvarujemo napredak i dajemo vlastiti doprinos, tada postajemo pravi znalci u onome što radimo.
Sve je poznato
Dogodi se da netko prati određeno predavanje i onda zaključi da predavač nije ništa novo rekao o nekoj temi. Istovremeno, kad ta ista osoba dobije zadatak napraviti neku jednostavniju vježbu na temu koju poznaje, dolazi do blokade, osoba traži opravdanja zašto nešto ne može napraviti ili se pojavljuje obrambeni mehanizam pri radu. Obično ne zna ni kako započeti, ni kako završiti zadatak. Tek onda shvate da im nedostaje struktura, da nemaju osjećaj kako povezati sve te poznate informacije i na koji način ih interpretirati drugima.
Mnogi ljudi neće sebi priznati da nešto ne znaju baš tako dobro kao što tvrde. Ne morate čekati potvrdu s tržišta ili od drugih ljudi. Pokušajte sebi kroz minimalno 15-minutno izlaganje objasniti neku tematiku o kojoj mislite da znate jako puno. Uzmite mobitel ili računalo i snimite svoje objašnjenje onoga o čemu razmišljate. Tek kad uspijete interpretirati tematiku na način da bi netko mogao poslušati tu snimku i iz toga nešto saznati ili naučiti, na pravom ste putu i tek onda možete reći da nešto uistinu poznajete.
Kada nastanu problemi
Postalo je dosadno koliko se ljudi prave da sve znaju i imaju važne odgovore na državna, sportska ili gospodarska pitanja, a konkretno svoju vlastitu situaciju ne mogu ili ne znaju promijeniti niti učiniti neki osobni napredak u poslu ili životu.
Kada se to najbolje vidi? Vidi se kad osoba na razgovoru za posao ostavi dojam da poznaje prirodu nekog posla, a nakon probnog roka postaje očito da ima slabe ili skoro nikakve rezultate. To se uoči kada netko krene u poduzetnički projekt i onda zaključi da se jednostavno ne može snaći, gubeći svakodnevno ne uočavajući ili propuštajući prilike na tržištu. Vidi se i kada voditelj preuzme neki odjel i misli da je jednostavno motivirati, organizirati i voditi ljude jer je i prije razgovarao s ljudima. Zanimljivo, takvi ljudi uvijek uoče krivce u drugima, a rijetko sami sa sobom porazgovaraju o svojim stvarnim kompetencijama i precijenjenosti svojih diploma, znanja ili referenci.
Znanje i vještine nisu dovoljni, važno je znati primijeniti ono o čemu govorimo. Riječi su isprazne, a aktivnosti i rezultati su ti koje potvrđuju jesmo li zapeli na površnom dojmu da nešto znamo ili smo uistinu postali stručnjaci. Tek kada postojeća znanja počnemo koristiti za svoj napredak i napredak organizacije za koju radimo, postajemo vrijedni zaposlenici, menadžeri, poduzetnici i članovi organizacija.
