Često zaprljamo misli... Lako je biti zadovoljan, sretan i zahvalan kad sve ide kako smo očekivali ili barem blizu očekivanog i bez nekih velikih neugodnih iznenađenja. Danas sam imala konzultacije za upis s budućim polaznikom Poslovnog učilišta Filaks, i razgovarali smo o tome kako nam se život može promijeniti u trenutku, nakon jednog razgovora s osobom.
Naime, drugi ljudi jako utječu na naš život i promjena kod bliske osobe ili nekoga tko nam je važan, utječe i na naše emocije i odluke. Zaključak je bio da nitko od nas ne zna u kojem trenutku mu se život može potpuno promijeniti... Svi utječemo jedni na druge, a na nas utječu i brojni događaji na koje ne možemo direktno utjecati...
Nakon jutarnjeg razgovora, odmah u poslijepodnevnim satima sam imala događaj koji je potvrdio sve o čemu smo razgovarali... :( Iz čista mira, pojavio se ogroman izazov i velika dilema koja nije bila vezana direktno za mene, ali je rasplet događaja mogao utjecati i na mene... Trudila sam se pomoći u rješavanju situacije, ostavila sve svoje obveze i odjurila na mjesto događaja. Hodajući i nastojeći riješiti situaciju, odlučila sam loše misli i slutnje zamijeniti s pozitivnima, nadom i vjerom. Prvo što mi je palo na pamet je: "Sve je moguće onome koji vjeruje!"
Nije bilo jamstva da će sve biti u redu. Nije mi nitko mogao potvrditi da će stvari završiti kako treba. Međutim, nadala sam se najboljem! Vjerovala sam da mora biti dobro i nisam se predala. Čula sam se i s nekoliko pozitivnih osoba koje sam zamolila da mi budu podrška...
Na kraju je, nekim čudom, sve zaista ispalo najbolje što je moglo! Jako sam zahvalna zbog tog događaja, jer me podsjetio da ipak iznad naših htijenja, želja, planova i strategija ima i nešto više, jer ne utječemo na sve oko nas, odnosno na cijeli svemir...Neke stvari nas jednostavno susretnu na putu... Kako ćemo se odnositi prema onome što srećemo na poslovnom ili privatnom putu, veliki je izazov za nas same i ovisi o našem osobnom razvoju.
Za kraj dana, odmorit ću se i zahvaliti po stoti put na darovima koje svakodnevno primam. I s tim u vezi, kao naručen je došao podsjetnik na utješne i poticajne riječi prof. dr. sc. Tomislava Ivančića: "Duša se hrani riječju koja daje optimizam, ulijeva povjerenje, osnažuje nadu i osposobljava za ljubav. Duša brzo ogladni. Kad god te zahvate misli koje te bacaju na tlo i tjeraju te da govoriš kako više ne možeš, tada posegni za mislima koje te dižu, okreću prema svjetlu i kažu da je sve moguće onome koji vjeruje."
