Iako je poznato da uživam u svom poslu i interakciji s ljudima na našim edukacijama, no ipak ima dana kad sam preumorna i kad mi treba mali odmak. Imam ogromnu sreću i zahvalna sam što u Filaks dolaze zaista predivne osobe koje žele učiti, stvarati i razvijati se. Uz takve klijente i moj posao postaje puno lakši, jer uživam u interakciji, razgovorima, druženju... Ipak, svaki trud ima za posljedicu određenu dozu umora i iscrpljenosti...
Nakon izrazito napornog i stresnog petka, u subotu sam imala radionicu o komunikaciji s teškim ljudima. Govoreći o iskustvima iz prošlosti, još jednom sam sama sebi potvrdila koliko sam sretna i zadovoljna sa sadašnjom poslovnom situacijom i poslovnim kontaktima.
Nakon radionice sam imala i konzultacije za upis u program usavršavanja Poslovnog učilišta Filaks (nastava počinje 17. ožujka). Dogodila se jedna zanimljiva "slučajnost". Predivna buduća polaznica mi je rekla da je pročitala moju knjigu "Čestitam, dobili ste posao!", koju sam napisala još 2002. godine. Uljepšala mi je vikend kad mi je rekla da je tu knjigu čitala prije razgovora za posao kojeg je dobila i još je uz to jako zadovoljna s tom tvrtkom i poslom kojeg radi.
Kako lijepe riječi odmah umanje umor! Ta "slučajnost" je meni puno značila! Nekad nam se učini da je nešto usputno, slučajno, da ide u "rok životne službe"... Zanimljivo je kako nam dođu informacije koje nam baš trebaju u određenom trenutku... Čujemo nešto, sretnemo ili upoznamo nekoga ili popričamo s ljudima koji nam kažu baš nešto što nam u tom trenutku treba... Upravo iz tog razloga trebamo i sami paziti kakve tragove ostavljamo... Trebamo uvijek razmišljati što možemo učiniti za druge i biti zahvalni za sve ono što nam stiže u život, jer tko zna kakvo dobro će to donijeti na kraju?! Ugodan tjedan pun zahvalnosti vam želim!
