Za koga si?

Za i protiv... Za Dan Republike ili protiv Dana Republike... Za HDZ, protiv... Za SDP, protiv... I nikad kraja... Toliko ljudi cijelo vrijeme nastoji dati svoje mišljenje, objaviti svoj stav, napisati nekoliko statusa na Fejsu u kojem osuđuje druge koji misle suprotno, dokazuju, argumentiraju, iznose istraživanja, donose zgodne i nezgodne fotografije, skice, karikature... Neki shvaćaju da drugi misle drugačije, ali jednostavno ne mogu shvatiti zašto i kako... Neki se pozivaju na mišljenje svojih roditelja, baka i djedova, suradnika i zaposlenika... Drugi citiraju poznate osobe koje su za ovo ili ono... Iznenađujuće je koliko ljudi imaju energije kada je žele u nešto usmjeriti... I svi žele da javnost čuje njihovo mišljenje... U doba kada svatko može doći u središte pažnje, kad svi pišu protestna pisma, kad svatko ispred sebe ima veću ili manju publiku, veće ili manje reflektore i mikrofone, nekako se zaboravlja da prvo treba pogledati sebe, početi od sebe, jer samo mijenjajući sebe možemo utjecati na društvo. I je li onda važno za koga smo i u koga upiremo prstom?
Voljela bih vidjeti toliku energiju usmjerenu da se nekome pomogne...
Voljela bih vidjeti toliku energiju usmjerenu da naučimo nešto novo...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija usmjerena na stjecanje nove vještine...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u otvaranje novih radnih mjesta...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u kvalitetnu proizvodnju...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u osobni razvoj...
Voljela bih vidjeti da je tolika energija uložena u to da nekome popravimo raspoloženje...
Voljela bih vidjeti toliku energiju tijekom 8 ili više radnih sati u tvrtkama...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u prodajne aktivnosti malih poduzetnika...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u kreativno razmišljanje i stvaranje...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u osmišljavanje pametnih projekata...
Voljela bih vidjeti toliku energiju uloženu u razvoj dobrih međuljudskih odnosa...
I još puno više... Može! Ako krenemo od sebe, a ne od drugih...

Vampiri u borbi protiv kreativnosti

R. Towsend je rekao da je vrijednost ideje direktno proporcionalna protivljenju koje je prouzročila! U dosta slučajeva je to potpuno točno!

Kada sam išla u 4 razred osnovne škole, učiteljica me je javno prozvala pred razredom i optužila da sam prepisala pjesmicu od nekog poznatog pjesnika, samo nije znala od kojeg. Rekla mi je da je sigurna da djeca ne znaju pisati takve pjesme i mučila me otprilike pola sata da priznam iz koje knjige sam je preuzela. Naravno, pjesmica je bila moja i zvala se „Kroz maglu bijelu“. Kao što znamo, u djetinjstvu, ali i odrasloj dobi nije teško naići na ljude koji žele ugasiti kreativnu vatru u vama. Znate li vi takve ljude? Možete li se sada sjetiti barem dvoje koji su vam učinili nešto slično?

Svakako, povratne informacije su pozitivne i mogu služiti da preispitate svoje ideje, ali ako su konstruktivne, ako si je netko dao vremena da ideju analizira i ako ima dosta iskustva. Takvim osobama uvijek treba postaviti pitanje i zamoliti ih za pomoć u smislu: „Što predlažeš da promijenim u ovome?“, „Kakva su tvoja iskustva sa sličnim projektima?“, „Imaš li savjet kako da poboljšam...?“ Obični kritičari nemaju odgovore na ova pitanja, već su samo vampiri koji sišu kreativnost.

Kako si pomoći?

Razmislite koje vještine želite razvijati i koje aktivnosti biste poduzeli da vas nije briga što će drugi reći, odnosno analizirajte što biste radili da ste potpuno neopterećeni.

Pokušajte napisati barem 8 rečenica koje počinju s „Kada me ne bi zanimalo što drugi misle od tome, odlučio/la bih se...“ Kada lista bude dovoljno duga, odlučite u kojem razdoblju ćete pokušati barem jednu aktivnost od navedenih. Ohrabrite sami sebe na prvi korak prema kreativnosti.

Pojedinci su nas u prošlosti tjerali da budemo prosječni i ne iskačemo iz okvira ponašanja, a u odrasloj dobi sami moramo odlučiti hoćemo li se nastaviti tako ponašati. Kako biste ubrzali proces i potaknuli kreativnu inteligenciju, pokušajte i vi biti podrška nekome drugome u istom procesu. Sljedeći puta držite usta zatvorena kada vam netko povjeri svoju zamisao i umjesto kritike, pružite potporu. Zajedno nam je sve lakše, zar ne?

I za kraj, sjetite se se da je i seminarski rad osnivača Federal Expressa, Freda Smitha, dobio jedva prolaznu ocjenu jer je njegov profesor na Sveučilištu Yale smatrao da takvo nešto nije izvedivo. Kao što vam je poznato, FedEx je danas poznata, uspješna i ugledna tvrtka.

Vještičarenje i posao

Sigurno ste nekada imali neki neobičan osjećaj u vezi nekoga ili predosjetili da će vas netko nazvati ili ste pomislili na nekoga i sreli ga... Ponekad pogodimo hoće li neki projekt uspjeti ili unaprijed znamo pobjednika Eurosonga. Ja sam recimo sanjala loto brojeve i pogodila 6 od 7 brojeva. Nemojte me zvati, to je bilo prije par godina :) :)

Neki se pitaju imaju li čarobne moći koje još nisu razvili, je li to intuicija ili šesto čulo... Međutim, u poslovanju je važno i razmišljati u realnim okvirima tržišta, a ne samo voditi se intuicijom. Naš predosjećaj ne mora uvijek biti točan, jer često reagiramo emocionalno prije nego što damo vremena mozgu za potpunu obradu svih informacija. Intuicija može biti pogrešna, ali i u nekim slučajevima najbolji vodič za odabir društva, bez obzira je li riječ o poslovnom ili privatnom okruženju.

Međutim u poslu, da biste razmišljali „izvan okvira“, morate dobro poznavati što je „unutar okvira“. Kreativnost, intuicija i mašta jesu odlična nadopuna, no bez znanja, planiranja, analize konkretnih podataka, vještina i dosljednosti u provođenju aktivnosti posao rijetko kada može uspjeti. Dakle, potrebno je znati analizirati tržišnu situaciju, postaviti zdrave poslovne ciljeve, definirati uspješnu strategiju i taktiku i sve to pametno implementirati na tržištu.

Kada na radionicama govorimo o poslovnom planiranju i planovima, često se netko sjeti nekog poduzetnika koji je imao „nos“ za posao i nije planirao već se hrabro otisnuo u poduzetničke vode. Takvih primjera zaista ima jako puno. Međutim, ako pogledate racionalno, sjetit ćete se da je to bilo devedesetih godina kada se naše tržište još razvijalo i kada nije bilo zasićeno svim kategorijama proizvoda i usluga. Tada su poslovi jednostavno išli, a potrošači su bili spremniji na kupnju. Posljedica je da ljudi misle da je dovoljno samo imati osjećaj za posao i krenuti, a da se sve poslije može samo od sebe posložiti. To je daleko od istine! Danas, kada je konkurencija velika, kada treba kontinuirano raditi da biste razvili proizvod ili uslugu, kada je potreban napor da ostvarite prodaju, onda intuicija može biti zgodan modni dodatak koji vam služi da pojačate kreativnost, pronađete dobru tržišnu nišu i odaberete ljude s kojima ćete se okružiti, jer još uvijek vrijedi ona stara: S kim si – takav si!

Dati 100 posto

Ljudi često izjednačavaju aktivnost i učinkovitost. Možda ste cijeli dan aktivni i ubijate se od posla, ali je pitanje koliko smo zaista učinkoviti... Pitanje je koliko se stvarno trudimo raditi prave stvari i kakvi su nam u konačnici rezultati. Današnje doba ne trpi prosječnost. Ako ste solidni i prosječni, već ste u problemu.... Evo zanimljive usporedbe što znači ne dati od sebe 100%.

Uspješni menadžeri su predani svom poslu, bez iznimke. J. Danfield naglašava da je 100 postotna predanost i dosljednost imperativ u poslovnim aktivnostima. Zamislite što bi u američkim uvjetima predanost od 99 posto značila:

• 1 sat pitke vode sumnjive kakvoće
• 2 nesigurna slijetanja zrakoplova svakog dana u međunarodnoj luci O'Hare
• 16.000 izgubljenih pošiljki svaki dan
• 20.000 netočno ispunjenih recepata za lijekove svake godine
• 500 nestručno izvedenih kirurških zahvata svaki tjedan
• 50 novorođenčadi koje liječnici ispuste pri porodu svakoga dana
• 22.000 čekova skinutih s pogrešnog računa svakoga sata
• 32.000 preskočenih otkucaja vašeg srca svake godine.

100% je jako važan postotak! Zamislite kako bi vaš život izgledao da ste dosljedni i izvrsni u svemu važnom što radite ili što biste trebali raditi... 

Osnažite svoje znanje, ojačajte vještine, unaprijedite svoje resurse. 

A možda se vidimo i u Vedroj kući znanja?! U tijeku su upisi u 10. generaciju polaznika  verificiranih programa usavršavanja Poslovnog učilišta Filaks.

Na kojem ste stupnju?

Svatko od nas se nalazi na različitom stupnju razvoja i zato se ponekad ne razumijemo. Također, svatko od nas svojim tempom može odlučiti o promjeni stanja.

Većina ljudi je u 1. stupnju gdje su potpuno svjesni što im donosi loše raspoloženje i bol, osjećaju se kao žrtve i nemaju povjerenja u život. Takvi ljudi znaju koje situacije ih uznemiravaju, kakve ljude ne žele u svojoj blizini, često nerado idu na posao i provode vrijeme radeći nešto što jedva mogu izdržati. Nažalost, ne odlučuju se na promjenu jer smatraju da im je jednostavno takva sudbina i da vrlo malo mogu sami učiniti da to samostalno promijene. To je stupanj u kojem se ljudi osjećaju nemoćno.

Na 2. stupnju ljudi traže identitet u materijalnom svijetu potvrđivanja, često se dokazuju i uspoređuju s drugima što dovodi do novog nezadovoljstva, jer nam je najvažnije kako nas vide drugi. Naša sreća na tom stupnju ovisi o mišljenju i prihvaćanju ljudi oko nas. Sigurno ste se našli u situaciji kada ste mogli promatrati neku osobu koja panično traži odobravanje ili prijateljstvo osobe uzora i tako se nastoji malo popeti na društvenoj ljestvici. U ovom stupnju se ljudi osjećaju jako uznemireno i dosta su opeterećeni analizom svijeta oko sebe.

U 3. stupnju dolazi do zasićenja i ljudi svjesno odluče uzeti malo odmora, žele imati mir i ne raditi ništa. U toj fazi često odlaze u prirodu ili na putovanje kako bi napunili baterije. Nakon par dana mira i zanimanja za druge sadržaje, osjete se puno bolje nakon odmaka, jer nestaje nervoza, nemir i loše raspoloženje. Poneseni tim osjećajima, svjesno se vraćaju na prva dva stupnja, uz pregršt novih ideja i planova koje žele implementirati u stari stil života. Ova tri stupnja kontinuirano se ponavljaju i oni jednostavno postaju naš stil života.

U 4. stupnju tragamo za vlastitim potencijalima, okrećemo se sebi, ulažemo u rast kreativnosti i originalnosti. Prestaje nam biti važno što drugi ljudi misle ili govore o nama, već se fokusiramo samo na ono u čemu sami uživamo i gdje se dobro osjećamo. Dok radimo, u ovoj fazi ne trošimo energiju, već se ona zbog našeg zadovoljstva kontinuirano obnavlja i zato imamo inspiraciju za nastavak rasta.

U 5. stupnju dolazi do realizacije životne misije. Tada preuzimamo odgovornost i donosimo odluku da život posvećujemo svojoj misiji, bez obzira na vanjske okolnosti, uz bezgranično povjerenje u život koji nam je darovan. Nakon što otkrijemo koje aktivnosti nas inspiriraju, odlučimo što više vremena pokloniti upravo tim aktivnostima. Tek kad se oslobodimo svih strahova, moguće je odvažno krenuti u avanturu u kojoj slijedimo svoje srce i intuiciju, što rezultira velikim zadovoljstvom i srećom. A to bi nam trebao i biti cilj, zar ne?!

Čarobnjak iz srca

2013. godina nam je zaista pokazala i dokazala kako je veliki izazov živjeti i raditi u skladu s vlastitim smislom. Dok se naše okružje i ljudi oko nas neprekidno mijenjaju, mi se svakodnevno pitamo kako postati ili ostati uspješan na mnogim područjima života. Ako se u ovom trenutku ne osjećate baš najbolje i pomalo se već brinete kako će izgledati sljedeća 2014. godina, vrijeme je da analizirate svoje ciljeve. Ako u srcu osjećate da pridruživanje "udruzi prigovarača i društvenih komentatora" nije ulaznica za uspješnije sutra, sada je trenutak da napravite novi plan za sebe. Svaki uspjeh počinje preuzimanjem odgovornosti, donošenjem odluke i odustajanjem od uloge bespomoćne žrtve okolnosti.

Još u 17. stoljeću Oliver Cromwell rekao je da prestajemo biti dobri ako se prestanemo truditi biti bolji. Međutim, često se očekuje da poboljšanje dođe preko noći. Ako ne dođe u roku dan ili dva, ljudi znaju odustati. Za sva poboljšanja treba vremena. Neki stručnjaci kažu da nam treba oko 10.000 sati da bismo postali vrhunski majstor u svom poslu, bez obzira o čemu je riječ. Dakle, treba svaki dan naučiti nešto novo, imati volju, popraviti nešto kod sebe iz dana u dan i na kraju će s vremenom doći rezultati. Oni neće doći ako nemamo volju biti dosljedni. Kao što nitko za nas ne može vježbati trbušnjake ni naučiti njemački jezik, tako nitko za nas ne može preuzeti ni tu odgovornost da nas odvede do ostvarenja našeg cilja.

Svaka knjiga, članak, predavanje ili radionica, radno mjesto, svaki pozitivan razgovor ili sastanak vode prema novom znanju, usavršavanju i razvoju. Prirodno je da želimo napredovati, rasti i razvijati se. U takvoj situaciji raste nam i samopouzdanje. Katkad se dogodi da jednostavno ne vidimo svjetlo na kraju tunela. I nije moguće unaprijed vidjeti put. Ne možemo znati što će se sve dogoditi, ali pogledamo li u prošlost, vidjet ćemo da životni mozaik ima smisao, da smo iz toga nešto vrijedno naučili i da nas to danas čini kvalitetnijom osobom.

Bez obzira na to jeste li na dnu, jeste li prešli već dobar dio puta ili ste tik do vrha, uvijek sve aktivnosti začinite voljom. Umjesto da zbrajate što se loše dogodilo, od sada odlučite mjeriti samo pozitivne korake i svoj napredak u životnoj utakmici.

Pridružite nam se 12. prosinca na poslovnom skupu Čarobnjak iz srca: 

http://www.filaks.hr/index.php/konferencije/314-carobno-u-2014

Zahvalnost

Primjećuju li ljudi lijepe stvari koje činite? Dobijete li pohvalu za odlično pripremljen ručak, brzo i dobro obavljen posao, vrhunsku organizaciju nekog događaja ili za sitnu uslugu nekome? Zašto imamo toliku potrebu da nas pohvale ili nam zahvale? Je li riječ o taštini, niskom samopouzdanju ili potrebi da nas netko prihvati i prizna našu vrijednost?!
Iako nam je svima drago kada netko drugi uoči koliko vrijedimo, ipak je više važno kako se mi osjećamo dok obavljamo različite aktivnosti. Ako nekome i pomažemo, cilj ne bi trebao biti vezan za pohvalu i sviđanje te druge osobe, već dobro koje činimo zato što želimo. Ukoliko čekamo potvrdu od drugih, a to se ne dogodi, naša sljedeća reakcija može biti prigovaranje, zanovijetanje ili čak optuživanje. Nakon toga kreće vaganje vrijednosti i usluga, a tome nema nikad kraja niti postoji sudac koji će odrediti tko je u pravu. Dakle, ako nešto i činimo, važno je da to činimo za sebe i da ne očekujemo da ljudi reagiraju na određeni način. Puno očekivati od sebe, malo očekivati od drugih i živjeti u sporazumu sa samim sobom su izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo...

Sviđaš mi se...

U prodaji, ali i međuljudskim odnosima, često govorimo o važnosti sviđanja, dopadljivosti i simpatičnosti prodavača ili prodajnog predstavnika (bez obzira na hijerarhiju). Ako gledamo šire, svi smo mi nekada prodavači, pa makar samo svojih ideja i planova. U praksi se često naglašava važnost stvaranja uspješnih odnosa s ljudima, odnosno građenja mostova do pojedinih donositelja odluka, kupaca ili klijenata. 

Razgovori i dogovori su ugodniji ukoliko smo usklađeni s ljudima, a naklonost prema drugima ćemo osjećati ako dijelimo iste interese ili stavove. Obično nas privlače ljudi slični nama, što se vidi po usklađenim pokretima i usklađenom govoru. 
Ljudi se često pokušavaju približiti pojedincima tako da im čine sitne ustupke, male usluge ili daruju sitnice nadajući se da će tako izgraditi bolji odnos. Međutim, brojna istraživanja govore o tome da je potrebno učiniti upravo suprotno. Dakle, ako želite da neka osoba osjeti naklonost prema vama, bilo bi dobro da je navedete  da vama učini neku sitnu uslugu. Iako ljudi mogu poštovati našu ljubaznost ako mi činimo usluge i ugađamo im, to neće poboljšati odnos. Nažalost, nama će se odnos činiti boljim zbog našeg osjećaja da smo napravili pozitivan pomak. 
U gradnji odnosa također je dobro prikazati se normalnom i prosječnom osobom koja također griješi i ponekad napravi "budalu" od sebe. Dugoročno, gradnja "velike ličnosti" neće dobro utjecati na odnos, jer većina ljudi ne voli glumce niti savršene osobe zaokupljene sobom, svojim izgledom, uspjehom ili imidžem. Osoba koja je samopouzdana i u miru sama sa sobom, prirodno će se i ponašati normalno, bez želje da uvjeri ljude da je savršena i uspješna. 
Ljude koji bez prestanka govore da su dobro, koji stalno ponavljaju da im sve ide kako treba i da sve mogu organizirati da bude savršeno, da pozitivno utječu na ljude, da su kontinuirano sretni - uvijek treba pogledati i drugačije. Uspješni i samopouzdani ljudi neće se toliko truditi da ih vidite uspješnima, oni će dopustiti da kroz vrijeme to sami otkrijete. Oni koji o uspjehu stalno govore - najčešće se osjećaju dobro samo nakon takve prezentacije, jer uvjeravajući vas, oni zapravo nastoje uvjeriti sebe.