Vratimo se temeljima...

Svi nekuda jure i dopunjuju kaos oko nas... I sama sam "jurcala" na sve strane, radeći, učeći, razmišljajući i uspostavljajući nove kontakte. Sve sam morala stići...
Napokon, u proljeće prošle godine sam zaključila da radim pogrešno i da trebam stati. Sagledala sam sve u miru, pogledala s distance i zaključila da neke aktivnosti iz svog života moram jednostavno izbaciti i neke ljude zaobilaziti u širokom luku. Većinu planiranog sam uspjela ostvariti tijekom godine, a neke stvari su se same od sebe iskristalizirale tijekom tog "čišćenja". Za sagledavanje života i našeg poslovnog puta potrebno je povremeno napraviti odmak i u miru promotriti situaciju.
Bez obzira koliko se čini banalno, važno je uspostaviti ritam u životu i početi raditi ono što je očito i ono što se samo po sebi podrazumijeva, ali ljudi to zaborave: normalno spavati, normalno jesti, normalno se družiti, normalno vježbati i normalno raditi i normalno se moliti (ili meditirati).
Tako puštamo korijenje i teže nas poljuljaju neke životne ili poslovne oluje. Temelj je važan. Kuće pucaju ili se ruše zbog loših temelja. Oluja ruši drveće slabog korijena. Ljudi bez temelja imaju brojne probleme i nesporazume. Krpati rupe ili obavljati površinske kozmetičke zahvate dok temelji nisu dobri, samo je gubljenje vremena... Za pojačanje temelja treba vremena i truda, no isplati se, jer jako drvo ima zelenije listove, daje bolje plodove, ponosno stoji i odupire se vjetrovima.

Stručnjaci i odluke

Danas postoje upute i stručnjaci za svako područje života. Poslušamo preporuke stručnjaka s TV-a, čitamo novine i časopise ili knjige, slušamo stručnjake na predavanjima, pratimo savjete poznatih osoba pa evo danas čitamo i različite blogove i poruke na društvenim mrežama... Naravno, postoje stručnjaci i "stručnjaci", no to sada nije tema ovog teksta.

Zapravo, problem je što smo svakodnevno bombardirani različitim informacijama, malo se udubljujemo u teme, a o svemu znamo poneku sitnicu. To dovodi do zbunjenosti i površnosti na svim nivoima.

Naravno, važno je naučiti, pročitati, poslušati druge, razgovarati, no svatko od nas treba preuzeti odgovornost i razborito donositi svoje odluke. Nitko ne zna sve o vama da bi mogao donijeti odluku umjesto vas. Naravno, uvijek treba razgovarati i tražiti informacije, no kad prikupimo dovoljnu količinu informacija, treba donijeti svoj zaključak i onda djelovati u skladu s njim. Osim toga, bilo kakva odluka mora biti u skladu s vašim željama i vrijednostima. Mnogi ljudi ni sami ne znaju tko su, zašto nešto žele, u kojem smjeru idu, koja im je misija... Ta misija nam pomaže da procijenimo jesmo li na pravom putu kad donosimo odluku. U mnogim životnim trenucima čovjek treba nešto odlučiti, no bude nam lakše ako se sjetimo onoga što nam je stvarno važno. Tada brže donosimo i odluku. Mnogima pomaže da se zapitaju je li odluka koju donose u skladu s onim kakva osoba žele postati u budućnosti i hoće li se sviđati sami sebi ako donesu takvu odluku. Kao djeca, većinom smo znali što nam je u redu, a što nije... Taj tihi glas se s godinama izgubi i onda slušamo druge glasove. Glasovi su u redu dok nam pomažu u prikupljanju informacija, no odluku bismo trebali prepustiti onom tihom glasu iznutra... 

Motivacija

Nebrojeno puta sam ponovila koliko uživam u svom poslu i zapravo ga ne doživljavam kao obvezu. Kako puno govorim o motivaciji, spominjem i činjenicu da mozak voli izazove i kad želimo nešto promijeniti - onda trebamo napasti sa svih strana. Dakle, ako želimo uspjeh u poslu, bilo bi dobro da se aktiviramo i u drugim područjima, počnemo vježbati, odlazimo u šetnje po prirodi, učimo novi strani jezik i slično...
Međutim, obično smo u jednom području života poprilično aktivni, a u drugom malo pasivniji. Tako sam i ja jako aktivna u poslu i komunikaciji s ljudima, no zapostavila sam vježbanje. Kako ne bi bila jedna od onih koji vole puno pričati, a ne primjenjuju ono što govore, pala je i posljednja crta obrane - to je moj odlazak na vježbanje nakon 5-6 godina. Fotografija uz tekst predstavlja moje noge u pokretu na traci :)
Dakle, život je ništa drugo do prikupljanje različitih iskustava istina. Niti jedna istina ne smije biti ograničena samo za jedno područje života. Dakle, ako bez problema krećem u projekte i rado realiziram sve nove ideje, nema razloga da pobijedim i ovu posljednju prepreku. Prešla sam na zdraviju prehranu još u ožujku prošle godine, no sada je evo došla na red i fizička aktivnost (osim šetnje sa psima).

M. Kelly kaže da krv mora doći u svaku stanicu našeg tijela pa tako i istina treba zahvatiti sva područja našeg života i sve naše aktivnosti. Na primjer, P. Picasso je bio vrijedan umjetnik koji je shvaćao važnost povezivanja truda, talenta i iskustva. U profesionalnom životu održavao je kontinuitet i bio dosljedan, no u privatnom životu je često mijenjao ljubavnice, prijatelje, supruge i uvijek ostavljao iza sebe ono što mu je u jednom trenutku bilo drago. Nije mogao postići stabilnost. Poslovni uspjeh nije mogao preslikati i na privatni život. Tako smo i svi mi, ponekad uspješni u jednom, neuspješni ili prosječni u drugom aspektu života.

U životu treba težiti usavršavanju i skladu u okviru vlastitih resursa, ali i aktivirati se svim snagama. Ako imamo dobro iskustvo u jednom dijelu života, zašto ga ne bismo jednako uspješno preslikali i na drugi dio života koji smo u međuvremenu bez razloga zapostavili?!
Sretno!

Ah, taj novac!

Zašto je tako teško vladati svojom financijskom situacijom?

Sigurno ste već puno puta čuli ili čitali da postoje univerzalna pravila za stjecanje bogatstva i da se ta pravila mogu naučiti. To je vjerojatno točno, no zašto onda ljudi ne slijede ta pravila? Zašto je kod nekih osoba novčana situacija zaista odlična, a neki jedva preživljavaju iz mjeseca u mjesec?!

Pravila ima bezbroj, no najčešće ih samo pročitamo i kažemo da tu ima nešto istine, no ne odlučujemo se posvetiti njihovom dosljednom pridržavanju niti proučavanju... I sama sam proučavala brojna pravila o zaradi i postizanju uspjeha, no niti jedno od pravila ne funkcionira bez naše volje da nešto zaista i poduzmemo ili promijenimo. Navodim neka od odabranih pravila pa se nadam da će nekima od vas pomoći da pronađete svoje financijski izazov i moguće rješenje. Međutim, ako ipak odlučite da ništa ne želite mijenjati – opet ste donijeli odluku! Sretno!

1. pravilo: Svi mogu više zarađivati!
Stručnjaci kažu da uspješni ljudi aktivno djeluju, a neuspješni ljudi aktivno pričaju. Sanjarenje možda pomaže da se opustimo, no neće pomoći financijskom obilju. Ogovaranje bogatih i uspješnijih neće pomoći da se pomaknemo s mrtve točke ili iz minusa na računu. Uspjeh ostavlja tragove tako da je moguće ponoviti što su napravili drugi uspješni ljudi. Za motivaciju, dobro je potražiti priče uspješnih ljudi koji su počeli od nule ili se izvukli iz nekih neugodnih financijskih situacija. Ako ste i sami u prošlosti ostvarili veće financijske rezultate, zapitajte se kako ste to učinili. Kao podsjetnik, ne bi bilo loše za sebe napisati pravila i držati ih uvijek u blizini. To nam pomaže da ustrajemo i kada je teško. Statistika kaže da uspješni ljudi ne odustaju ni kada situacija izgleda bezizlazno. Svima je barem nekad bilo teško, a poznati svjetsku milijunaši su u prosjeku 3 puta sve gubili i opet uspjeli.

2. pravilo: Zarađivanje je vještina!
Stručnjaci kažu da svatko može naučiti zarađivati, jer je riječ o vještini! Međutim, logično je da se upitamo zašto onda svi ljudi nisu bogati? Jedan od najvećih razloga je taj što ljudi smatraju da na to nemaju pravo ili da jednostavno nisu rođeni pod sretnom zvijezdom. Prisutno je i razmišljanje da se bogatstvo događa nekom drugom, a mnogi se ni ne sjete učiniti nešto da promijene situaciju u kojoj su se našli. Čak i kad ljudima date konkretan plan kako mogu zaraditi, ljudi ne naprave prvi korak! Međutim, ako radimo kako smo prije radili, uvijek će nam biti kako nam je bilo. Zarađivanje je posao na koji se treba obvezati, a za to je uvijek potreban prvi korak.

3. pravilo: Odgađanje je bolest!
Neki ljudi pomisle da je sutrašnji dan možda bolji trenutak za započeti promjenu u životu. Nadaju se nekom čarobnom štapiću ili milijunskom zgoditku na lutriji. Uvijek se „namjesti“ neki pogrešan dan, pogrešno vrijeme ili trenutak za uvođenje novih pravila u život. Odgađanje uvijek vodi do jednog zaključka, a to je činjenica da smo se prekasno sjetili.

4. pravilo: Važno je gledati u budućnost!
Bilo bi lijepo da sve možemo postići odmah i sad. No, živeći samo za danas, sebi stvaramo probleme u budućnosti. Mudre osobe planiraju budućnost tako što danas donose pametne odluke! Takvi ljudi danas razmšiljaju za svoje sutra. Uspješni (i bogati) ljudi uvijek odvajaju 10 posto svoje zarade i zaboravljaju na taj iznos. To je uvijek dobar početak. Međutim, ako to nismo u stanju učiniti, vjerojatno nismo u stanju niti zarađivati više...

5. pravilo: Važno je vježbati svakodnevno!
Treba razmišljati da je svaki korak koji napravimo prema financijskoj neovisnosti jedna mala etapa našeg velikog puta! Ljudi koji pronađu veći smisao i svrhu svog postojanja, imaju više razloga da ustraju u aktivnostiima! Svi se trebamo više potruditi i postati najbolji stručnjaci u svom zanimanju, a to podrazumijeva da svakodnevno učimo i brusimo svoje vještine. To nam omogućuje da zarađujemo najviše koliko je moguće postići u našoj struci, djelatnosti ili tržištu. Uspješne osobe svakodnevno su spremne na određene žrtve kako bi postigle krajnji cilj. Sjetimo se da vrijeme ionako prolazi. Računa se koliko ćemo biti uspješni za 5 ili 8 godina. To je cilj koji trebamo imati na umu!

Poslovni minimalizam

M. Kelly govori o minimalizmu kao mentalnom ustrojstvu, odnosno navici uma, koja može utjecati na svako područje našeg života. Minimalisti se pitaju što najmanje mogu danas učiniti kako bi zadržali posao. Minimalisti se pitaju kako najlakše mogu položiti neki ispit. Minimalisti poduzimaju najmanje što je moguće učiniti u odgoju djece. Minimalisti rade najmanje što treba da bi održali kvalitetne veze i brakove... M. Kelly zaključuje da minimalisti žele plod određenog truda, ali ne žele trud. Također tvrdi da je minimalizam jedna od najgorih bolesti karaktera današnjice...

Možemo li reći da naša kultura zaista podržava minimalizam? Ja mislim da ga podržava i naš obrazovni sustav. Mnogi ne osjećaju ljubav prema učenju. Mnogi se ne obrazuju radi sebe, već radi "papira", odnosno dokumenta koji služi kao ulaznica u određenu tvrtku ili društvo. Vjerujem da u edukaciju treba uključiti i osobni razvoj, odnosno suvremeno shvaćanje duhovnosti s ciljem razvijanja svih aspekata cjelokupne čovjekove osobnosti - fizičkog dijela, emocionalnog, intelektualnog i duhovnog. Ljudi bi trebali raditi ono za čim osjećaju strast, ono što ih pokreće, ono što im daje energiju da s veseljem u ponedjeljak započnu s novim radnim tjednom... Naravno, mlade generacije netko tome treba podučiti... 

Nažalost, u svim djelatnostima danas možemo pronaći minimaliste koji su loš primjer drugima... Minimalizam se širi kao neka zarazna bolest... Minimalisti ne teže biti svakim danom sve bolji, ne teže aktivnom životu i napretku, već samo "postoje" iz dana u dan... 

Teško je priznati, no svi smo mi u nekom dijelu svog života minimalisti... Ne uživamo u svim aspektima podjednako i svatko od nas se treba hrabro zapitati: "Što je najviše što mogu danas učiniti i kako ću to postići?"

Život je tu da se živi, život je dar, svi imamo vrline koje možemo pametno razvijati... Život je šteta koristiti samo za postojanje... 

Umor i odmor na poslu

Danas sam bila na dva predavanja, na zatvorenoj radionici u jednoj uspješnoj tvrtki i na večernjem gostujućem predavanju na fakultetu.
Ovaj tekst pišem u ponoć i uopće nisam umorna iako ću ići spavati nakon što ga objavim. Zašto je to tako? D. Carnegie kaže da naš umor nije uzrokovan radom, već zabrinutošću, frustracijom i nezadovoljstvom. Potpuno se slažem!

Današnja radionica je bila zanimljiva, interaktivna, upoznala sam predivne ljude i vjerujem, dobro odradila posao. Na večernjem predavanju sam također bila puna energije, iako je prirodno da čovjek u to doba odmara... Naravno, sve ovisi što je umor, a što odmor.
Uživam u svakom koraku svog posla, bez obzira što postoje brojne objektivne poteškoće. Meni je posao izvor zadovoljstva, zabave i prilika za druženje s brojnim zanimljivim osobama. Znam biti toliko sretna kad se sjetim kakav posao radim, da sve mislim kako ću pretjerati ako to još jednom kažem... I tako opet... Znam da mnogima ovo zvuči zaista pretjerano sladunjavo, no meni je posao zaista prilika za zabavu u kojoj mogu uživati iz dana u dan...
Razumijem da je teško kad odlazite na posao koji vas ne zadovoljava, jer sam i sama bila u takvim situacijama prije nego što sam osmislila vlastiti poduzetnički projekt. Vjerojatno, da sam bila zadovoljna, ne bih ni krenula u ostvarenje svog sna. Ako se osjećate loše, ali ipak ne razmišljate o promjeni posla ili ulasku u poduzetništvo, svakako preporučujem da izvor zadovoljstva pronađete izvan posla, no ključno je da budete aktivni u tome kako biste napunili baterije i izdržali sate na poslu... Nije lako, no kad nije lako, pravi je trenutak da promislimo može li u životu biti i drugačije... Ja sam pravi primjer da može! :) Čestitam svima koji rade i pri tome jako uživaju!

Vrijeme kao pravedan poslodavac

Danas sam na predavanju u Filaksu sa Sašom razgovarala o tome kako koristimo vrijeme. Na primjer, zanimljivo je koliko novih stranih riječi možemo naučiti za 6 mjeseci svakodnevnog učenja po 15-ak minuta... Zamislite koliko možemo postići vezano za fizički izgled ako svaki dan vježbamo 15-ak minuta... Vrijeme ionako prolazi, a s tim u vezi odlična je ona izreka koja kaže da trebamo stvari poduzimati odmah i posvetiti im se, jer će nam za godinu dana biti žao što nismo krenuli već danas.

Vrijeme prolazi, a toliko malo poduzimamo. Jedna od važnijih odluka je odluka o "pametnom" korištenju vremena. Naravno, svatko od nas ima drugu ideju što to znači "pametno" koristiti vrijeme, no važno je da ste s organizacijom i raspodjelom obveza Vi zadovoljni. Ne možemo kopirati tuđi raspored niti tuđi stil rada. Važno je da nekako pronađemo svoje "tajne alate" i "čarobne štapiće". Ja sam svoje već našla, ali još uvijek otkrivam i neke nove i svakodnevno učim... 

Dakle, vaša je odluka što ćete učiniti s vremenom koje vam je danas na raspolaganju.... Bez obzira što odlučili, dan će ionako proći... Važno je da mi mudro koristimo vrijeme, a ne da vrijeme bezobrazno iskorištava nas... O tome govori i psiholog D. Waitley: "Vrijeme je pravedan poslodavac - svakome pruža jednake mogućnosti. Svako ljudsko biće ima svakodnevno na raspolaganju isti broj sati i minuta. Bogataši ne mogu kupiti više vremena kako bi ga imali u pričuvi. Baš tako, vrijeme je pravedno i spremno opraštati. Bez obzira koliko ste ga u prošlosti potrošili, sutra ga nećete imati ništa manje. Uspjeh ovisi o tome koliko ćete svoje vrijeme mudro koristiti, planirajući i dajući prvenstvo onome što je najvažnije. Živa je istina da je vrijeme vrednije od novca, stoga, ubijajući ga ubijamo i vlastite šanse za postizanje uspjeha".

Red u banci

Iznenadila sam se kako je ogromna gužva u jednoj banci. Nakon što sam uzela broj, shvatila sam da je 32 ljudi ispred mene u redu. Dok sam čekala, otišla sam si kupiti sendvič (iako to nisam trebala :)), no onda sam čekala vani u hodniku gledajući u brojeve i računajući postoji li šansa da tu obvezu obavim prije predavanja u Filaksu.
U tom trenutku, jedan gospodin je počeo psovati, vikati i komentirati gužvu u banci. Bio je dosta glasan i neugodan pa mu je jedna klijentica, nakon što je obavila svoj posao, pružila svoj neiskorišteni broj jer je uzela dva pri dolasku. Međutim, ovaj gospodin, zauzet psovanjem i vikom, nije želio uzeti broj. Onda je pitala mene hoću li ja uzeti. Ja sam samo stigla izgovoriti: "Hoću, hvala!" i taj se broj uključio na ekranu :)

Još jednom sam utvrdila da su ljudi toliko u svom filmu da ne vide prilike koje im kucaju na vrata. Isto tako, opterećeni svojim problemima i lošim raspoloženjem, ne vide ljude oko sebe koji im hoće pomoći. Oko nas ima jako puno pažljivih ljudi koji ne traže ništa zauzvrat. Samo ih treba prepoznati, čuti i vidjeti.
Neka vas iz dana u dan okruži što više takvih ljudi!

Nije bitno što znate i koga poznajete - bitno je ono što jeste! (autor nepoznat)